====== Problemsko učenje ====== ===== Općenito ===== Problemsko učenje (**Problem-based learning**) je konstruktivistička obrazovna strategija. Jedan od prvih i najčešće citiranih primjera problemskog učenja uveden je **1960-ih** u medicinsko obrazovanje u Kanadi. Pristup problemskog učenja sugerira da će učenje biti učinkovitije ako se **učenici suočavaju sa stvarnim, praktičnim problemom** koji je potrebno riješiti te ako: * "//... osposobljava učenike za provođenje istraživanja, integriranje teorije i prakse te primjenu znanja i vještina za razvoj održivog rješenja određenog problema//"(([[http://docs.lib.purdue.edu/cgi/viewcontent.cgi?clanak=1002&context=ijpbl&sei-redir=1#search=%22Problem-based+learning+in+medicine+and+more:+kratki+pregled%22|Savery, J. R. Pregled problemskog učenja: Definicije i razlike. Interdisciplinarni časopis problemom usmerenog učenja 1, br. 1: s9. 2006.]])) ===== Što je problemsko učenje? ===== Na Sveučilištu McMaster u Kanadi 1960-ih zabilježeno je da je studentima medicine uglavnom dosadno tijekom nastave, dok nisu stigli do stupnja gdje su trebali raditi s pacijentima i pomoći im da riješe svoje probleme. Tada se odlučilo da će se biomedicinski problemi, analizirani u malim grupama, uvesti u cijeli obrazovni proces, što je ostala praksa do dan danas (([[http://www.extension.usask.ca/cjuce/articles/v34pdf/3426.pdf|Jubien, P. Problemsko učenje u Kanadskim preddiplomskim i nastavljenim medicinskim obrazovanjem. Canadian Journal of University Continuing Education 34, br. 2: 111–125. 2008.]])) te se proširila na druge medicinske škole kao i druga područja poput skrbi, prava, inžinjerstva, menadžmenta, poslovne administracije i drugo(([[http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/tl.37219966804/pdf|Barrows, Howard S. Problemom usmjereno učenje u medicini i vise: Kratki pregled. Nove smjernice za učenje i poučavanje 1996, br. 68: 3-12. Prosinac 1, 1996.]]))(([[http://books.google.hr/books?id=z0c9AAAAIAAJ&printsec=frontcover&dq=The+Challenge+of++Problem-Based+Learning&hl=hr&ei=6cCuTceROszrOd6jge4B&sa=X&oi=book_result&ct=book-preview-link&resnum=1&ved=0CCsQuwUwAA#v=onepage&q&f=false|Boud, D. J., & Felleti, G. (eds.). Izazov problemom usmjerenog učenja. New York: St. Martin’s Press, 1991.]])). Iako se problemsko učenje može provesti na razne načine, njegove glavne **karakteristike** su sljedeće(([[http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/tl.37219966804/pdf|Barrows, Howard S. Problemom usmjereno učenje u medicini i šire: Kratki pregled. Nove smjernice za učenje i poučavanje 1996, br. 68: 3-12. Prosinac 1, 1996.]])): * Problemsko učenje je **pristup usmjeren na učenike (learner-oriented approach)**. "//Pod vodstvom mentora...učenici moraju preuzeti odgovornost za svoje učenje, identificirajući ono što im je potrebno znati kako bi bolje razumjeli i upravljali problemom na kojemu rade te moraju odlučiti gdje će dobiti tu informaciju...//"(([[http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1002/tl.37219966804/pdf|Barrows, Howard S. Problemsko učenje u medicini i šire: Kratki pregled. Nove smjernice za učenje i poučavanje 1996, br. 68: 3-12. Prosinac 1, 1996.]])) * Učenje se događa u malim grupama (obično 5-8 članova) te je potrebna suradnja s drugim učenicima. * Učitelj ima ulogu facilitatora - ne na način da ispravlja učenike ili im pruža znanje i vodstvo, nego da im **postavlja pitanja** koje bi učenici trebali sami sebe pitati kako bi bolje razumjeli temu i da ih potiče da **primjene svoje znanje**. * Nove (poželjno interdisciplinarne) informacije trebaju biti stečene kroz **samousmjereno učenje (self-directed learning)** i moraju se primjeniti na problem. * Problem s kojim se učenici bave mora biti sličan ** stvarnom problemu iz života**, **motivirajući** i **loše definiran** kako bi omogućio stvaranje više hipoteza. Mogući **tijek** poučavanja problemskog učenja očekuje sljedeće zadatke za učenike: * **predstaviti problem učenicima** s gore opisanim obilježjima, * **raspravljati**, razjasniti problem (aktivirati prijašnje znanje) (([[http://www.cogtech.usc.edu/publications/hmelo_ep07.pdf|Hmelo-Silver, C. E, R. G Duncan, and C. A Chinn. "Skaliranje i uspjeh u istraživačkom (inquiry learning) i problemom usmjerenom učenju: Odgovor na Kirschner, Sweller, i Clark. 2006]])) i razviti plan za daljni rad na problemu, * **raditi na problemu samostalno** i učiti stjecajući samostalno znanje i razumijevanje (**self-discovery**), * **dijeliti i raspravljati** o njihovim pojedinačnim pristupima te raditi zajedno, * **predstaviti njihova rješenja** problema i * **pregledati** ono što su naučili. Problemsko učenje može biti korisna metoda u odgojno–obrazovnom procesu, ali može se promatrati i kao **ukupna strategija obrazovanja**(([[http://www.nuigalway.ie/celt/pblbook/|Barrett, Terry, Iain Mac Labhrainn, i Helen Fallon. Priručnik za postavljanje upita i problemom usmjerenog učenja: Irska studija slučaja i međunarodna perspektiva. CELT, NUI Galway, 2006.]])). Različiti eksperimentalni rezultati dobiveni su korištenjem problemskog učenja, ali općenito ne pokazuju puno razlika u deklarativnom znanju učenika koji uče kroz problemom usmjereni nacrt i onih koji koriste klasične metode poučavanja. Ipak, postoje dokazi da problemsko učenje **podržava razvoj vještina rasuđivanja, rješavanja problema i samousmjerenih vještina učenja**(([[http://www.cogtech.usc.edu/publications/hmelo_ep07.pdf|Hmelo-Silver, C. E, R. G Duncan, i C. A Chinn. "Skaliranje i uspjeh u učenju istraživanjem i problemom usmjerenom ucenju: Odgovor na Kirschner, Sweller, i Clark. 2006]])). ===== Koje je praktično značenje problemskog učenja? ===== Primjer problemskog učenja iz uvodnog predavanja iz psihologije((Primjer preuzet od: [[http://facultydevelopment.med.ufl.edu/files/2009/02/19-comparing.pdf|Srinivasan, Malathi, Michael Wilkes, Frazier Stevenson, Thuan Nguyen, i Stuart Slavin. Uspoređivanje problemom usmjerenog učenja sa učenjem na temelju slučajeva (case-based learning): učinci glavnih nastavnih smjena na dvije institucije. Akademska medicina: Journal of the Association of American Medical Colleges 82, no. 1: 74-82. January 2007.]] Za usporedbu vidi: [[hr:instructional_design:učenje na temelju slučajeva]])): ^ Uvodni element ^ Akrivnosti problemskog učenja ^ | Predstavljanje problema | 15-godišnji dječak s astmom dolazi s ocem u posjet liječniku. Otac želi da se sin testira na droge, jer se njegovo ponašanje promjenilo unazad nekoliko mjeseci. Otac želi savršenog sina (poput njegovog starijeg sina) i ne razumije zašto mu je sin povučen i ima loše rezultate u školi. U početku je sin mrk, ogorčen, rijetko uspostavlja kontakt očima. Otac je ljut i osjeća da je loše tretiran jer ima HMO osiguranje. | | Stvarna dilema | Stvarna dilema je uspostaviti povjerenje sa sinom. Točnije, da bismo razumjeli razloge promjene ponašanja kod sina te da bismo osigurali njegove ponovne i buduće posjete. Tijekom susreta, učenici moraju uvjeriti oca da napusti sobu, kako bi imali otvoren razgovor sa sinom. Sin je prilično uzrujan što ne može sudjelovati u sportskim aktivnostima jer mu ponestaje daha od nekontrolirane astme. Njegovi prijatelji su se zbog toga promjenili i on se u školi osjeća izolirano. Kada učenik sa sinom raspravlja o povjerljivosti, sin otkriva da je probao drogu u prošlosti, ali nije čest korisnik. Njegov otac je dominantan i osuđujuć. Sin ne želi da se ocu govori o njegovoj sporadičnoj uporabi droga. “Ovo je samo među nama, zar ne?” | | Vrijeme seanse | Tri sata po seansi. SP-i stižu oko 30 minuta na seansu. | | Trening osoblja/učitelja | 50 minuta prije svake seanse, fakultetskom vodiču dano je tjedan dana prije seanse. | | Priprema učenika prije seanse | Nikakva. | | Početno pitanje za početak rasprave | "Zašto je ovaj pacijent ovdje?" | | Pristup učenika | Mogu prekinuti, postavljati pitanja, dati odgovore/pristupe dilemama koje se javljaju tijekom seanse. | | Učiteljev pristup na učenikov netočan navod ili krivu opasku | Učitelj se ne miješa i omogućit će učenicima nastavljanje rasprave. Pogreške se mogu ispraviti od strane drugih učenika, ali samo ako oni tu pogrešku prepoznaju. U protivnom, pogreška će ostati neprimjećena. | | Učiteljev pristup digresiji „klinička slijepa ulica (clinical blind alley)“ | Ne ometa i omogućuje učenicima da nastave svoj razgovor, neopterećen ciljevima učenja. | | Korištenje dodatnih sredstava tijekom seanse od strane učenika | Učenici generiraju pitanja tijekom seanse. Daje im se neko vrijeme kako bi mogli pogledati članke, web-stranice i reference koje se temelje na temi rasprave u grupi. | | Dodatni rad učenika nakon seanse | Grupa dodjeljuje pojedincima domaće zadaće između seansi, jer se isti slučaj nastavlja tijekom nekoliko seansi. Ovi problemski zadaci zahtjevaju prikupljanje informacija o toj temi. Ti zadaci bi trebali trajati onoliko koliko i priprema jednog CBL (challenge-based learning) učenika za čitanje jednog ili dva članka. | | Nastavak slučaja | Isti slučaj će se nastaviti tijekom nekoliko uzastopnih seansi. Na primjer, pacijent govori o nadutosti u trbuhu, pronađene su mase u testisima i trbuhu, tretiran mu je tumor miješanih zametnih stanica i doživio je više komplikacija kod kemoterapije prije samog oporavka. U prvoj seansi, učenici mogu raspravljati o cijelom nizu pitanja o boli u trbuhu. U drugoj seansi, mogu postavljati niz pitanja o raku testisa (loše vijesti, seksualnost, prognoza). U trećoj seansi, mogu raspravljati o pitanjima o kemoterapiji i kliničkim ispitivanjima (informirani pristanak, mjerenje zdravstvenog statusa, ekonomski učinak, stigmatizacija). | ===== Kritike ===== Problemsko učenje oslovilo se u [[learning_paradigms:constructivism&#kritikama]] Kirschner i suradnika(([[http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CBoQFjAA&url=http%3A%2F%2Fciteseerx.ist.psu.edu%2Fviewdoc%2Fdownload%3Fdoi%3D10.1.1.169.8810%26rep%3Drep1%26type%3Dpdf&rct=j&q=Why%20minimal%20guidance%20during%20instruction%20does%20not%20work&ei=yvSuTaKGCoySOuetze4B&usg=AFQjCNGIE4wsl4Fg5fVtGlt3UdZOoLrP2A&cad=rja|Kirschner, P. A, J. Sweller, and R. E Clark. Why minimal guidance during instruction does not work: An analysis of the failure of constructivist, discovery, problem-based, experiential, and inquiry-based teaching. Educational psychologist 41, no. 2: 75–86. 2006.]])). Te kritike se uglavnom odnose na kognitivno opterećenje nametnuto **nedostatkom vodstva**, mogućom **frustracijom** uzrokovanom nedostatkom znanja o bitnome, što treba naučiti i gdje su te informacije dostupne. Također ignorira dokazane pozitivne učinke **praktičnih primjera**.(([[http://www.sciencedirect.com/science?_ob=MImg&_imagekey=B6VDC-4V6YSYJ-1-1&_cdi=5979&_user=3875467&_pii=S0747563208002161&_origin=gateway&_coverDate=03%2F31%2F2009&_sk=999749997&view=c&wchp=dGLbVlW-zSkzS&md5=c56371507f94d74cb7effdbb3f2aec57&ie=/sdarticle.pdf|Schwonke, Rolf, Alexander Renkl, Carmen Krieg, Jörg Wittwer, Vincent Aleven, i Ron Salden. Učinak radnog primjera: Nije artefakt loših uvjeta kontrole. Računala u ljudskom ponašanju 25, br. 2: 258-266. Ožujak 2009.]])), može dovesti do krivih zaključaka ili vremenske neučinkovitosti (([[http://facultydevelopment.med.ufl.edu/files/2009/02/19-comparing.pdf|Srinivasan, Malathi, Michael Wilkes, Frazier Stevenson, Thuan Nguyen, i Stuart Slavin. Uspoređujući problemom usmjereno učenje s učenjem na bazi slučaja: učninci glavnih nastavnih smjena na dvije institucije. Akademska medicina: Journal of the Association of American Medical Colleges 82, br. 1: 74-82. Siječanj 2007.]])). Odgovor tim kritikama napisali su Schmidt i sur.(([[http://www.cogtech.usc.edu/publications/schmidt_etal_ep07.pdf|Schmidt, H. G, S. M.M Loyens, T. Van Gog, i F. Paas. Problemom usmjereno učenje je kompatibilno s ljudskom kognitivnom arhitektrom: Komentar na Kirschnera, Sweller, i Clark (2006). Educational Psychologist 42, br. 2: 91–97. 2007.]])) te Hmelo-Silver i sur.(([[http://www.cogtech.usc.edu/publications/hmelo_ep07.pdf|Hmelo-Silver, C. E, R. G Duncan, i C. A Chinn. Skeliranje i uspjeh u problemom i upitom usmjerenom učenju: Odgovor na Kirschner, Sweller, i Clark (2006). Educational Psychologist 42, br. 2: 99–107. 2007.]])), sugerirajući pozitivne **karakteristike/poboljšanja** problemskom učenju i kompatibilnosti s ljudskom kognitivnom strukturom poput: * aktivacije **predznanja** u početnoj raspravi grupe, * osposobljavanja studentata u vještinama suradnje prije kurikuluma problemskog učenja kako bi se smanjilo kognitivno opterećenje, * zadaci učenja sekvencioniranja od **jednostavnih do složenih**, * **preporučeni materijali za učenje** za studente kada im je potrebna pomoć, * **skaliranja i vođenja studenata** kada je to potrebno kako bi se spriječio gubitak vremena na nevažne informacije. Ipak, većina dokazuje da ove teze izgledaju dovoljno uvjerljivo, pozitivan efekt radnih primjeraka i dalje se ignorira i iako su neke od gore navedenih izjava mogle poboljšati problemsko učenje, one se protive **osnovnoj pretpostavci da je problemsko učenje zapravo samousmjeravajuće**(([[http://www.cogtech.usc.edu/publications/sweller_kirschner_clark_reply_ep07.pdf|Sweller, J., P. A Kirschner, i R. E Clark. Zašto minimalno vođene nastavne tehnike nisu dobre: Odgovor na komentare. Educational Psychologist 42, br. 2: 115–121. 2007.]]))(([[http://chemeng.mcmaster.ca/pbl/PBL.HTM|Sveučilište McMaster: Odjel za kemijski inžinjering. Problemom usmjereno učenje, posebno u kontekstu velikih razreda.]]))(([[http://facultydevelopment.med.ufl.edu/files/2009/02/19-comparing.pdf|Prince, K. J.A.H, H. Van Mameren, N. Hylkema, J. Drukker, A. J.J.A Scherpbier, i C. P.M Van Der Vleuten. Da li problemom usmjereno učenje vodi do nedostatka u osnovnom znanju o znanosti? Empirijski slučaj na anatomiji. Medical education 37, br. 1: 15–21. 2003.]])): * "//U PU (problemskom učenju) pristupu... učitelj ne daje informacije vezane uz problem - to je odgovornost učenika.//"(([[http://docs.lib.purdue.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1002&context=ijpbl&sei-redir=1#search=%22Problem-based+learning+in+medicine+and+beyond:+A+brief+overview%22|Savery, J. R. Pregled problemom usmjerenog učenja: Definicije i razlike. The Interdisciplinary Journal of Problem-based Learning 1, br. 1: 9–20. 2006.]])). ===== Ključne riječi i najvažnija imena ===== * **Problemsko učenje**, **PU**, **učenje otkrićem (discovery learning)**, **samostalno stjecanje znanja i razumijevanje (self-discovery)** ===== Bibliografija ===== [[http://www.nuigalway.ie/celt/pblbook/|Barrett, Terry, Iain Mac Labhrainn, and Helen Fallon. Handbook of Enquiry and Problem-Based Learning: Irish Case Studies and International Perspectives. CELT, NUI Galway, 2006.]] [[http://docs.lib.purdue.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1002&context=ijpbl&sei-redir=1#search=%22Problem-based+learning+in+medicine+and+beyond:+A+brief+overview%22|Savery, J. R. Overview of problem-based learning: Definitions and distinctions. The Interdisciplinary Journal of Problem-based Learning 1, no. 1: 9–20. 2006.]] [[http://www.google.hr/url?sa=t&source=web&cd=1&ved=0CBoQFjAA&url=http%3A%2F%2Fciteseerx.ist.psu.edu%2Fviewdoc%2Fdownload%3Fdoi%3D10.1.1.169.8810%26rep%3Drep1%26type%3Dpdf&rct=j&q=Why%20minimal%20guidance%20during%20instruction%20does%20not%20work&ei=yvSuTaKGCoySOuetze4B&usg=AFQjCNGIE4wsl4Fg5fVtGlt3UdZOoLrP2A&cad=rja|Kirschner, P. A, J. Sweller, and R. E Clark. Why minimal guidance during instruction does not work: An analysis of the failure of constructivist, discovery, problem-based, experiential, and inquiry-based teaching. Educational psychologist 41, no. 2: 75–86. 2006.]] [[http://www.cogtech.usc.edu/publications/sweller_kirschner_clark_reply_ep07.pdf|Sweller, J., P. A Kirschner, and R. E Clark. Why minimally guided teaching techniques do not work: A reply to commentaries. Educational Psychologist 42, no. 2: 115–121. 2007.]] [[http://www.cogtech.usc.edu/publications/schmidt_etal_ep07.pdf|Schmidt, H. G, S. M.M Loyens, T. Van Gog, and F. Paas. Problem-based learning is compatible with human cognitive architecture: Commentary on Kirschner, Sweller, and Clark (2006). Educational Psychologist 42, no. 2: 91–97. 2007.]] ===== Pročitajte više ===== [[http://docs.lib.purdue.edu/ijpbl/|The Interdisciplinary Journal of Problem-based Learning (IJPBL).]] [[http://www.rp.sg/symposium/2012/|International Problem-based Learning Symposium.]] [[http://books.google.hr/books?id=9FS-jgG-9YkC&printsec=frontcover&dq=problem-based+learning&hl=hr&ei=m9ivTZXbHYWhOrCg0YoJ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=6&ved=0CEIQ6AEwBTgK#v=onepage&q&f=false|Barrett, Terry, and Sarah Moore. New Approaches to Problem-Based Learning: Revitalising Your Practice in Higher Education. Taylor & Francis, 2010.]] [[http://books.google.hr/books?id=QHf3uZSMBpoC&printsec=frontcover&dq=problem-based+learning&hl=hr&ei=gNivTcDLBIeEOuzKzP0I&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CCgQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false|Schwartz, Peter. Problem-based learning: case studies, experience and practice. Routledge, 2001.]] [[http://books.google.hr/books?id=WJVKsIGEE0sC&printsec=frontcover&dq=problem-based+learning&hl=hr&ei=m9ivTZXbHYWhOrCg0YoJ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=7&ved=0CEgQ6AEwBjgK#v=onepage&q&f=false.|Savin-Baden, Maggi. A practical guide to problem-based learning online. Taylor & Francis, 2008.]] [[http://www.smj.org.sa/PDFFiles/May01/Problem.pdf]] [[http://www.unifi.it/tree/dl/oc/b5.pdf]]