====== Teorije facilitacije ======


===== Općenito =====

Teorija facilitacije (**facilitation theory**) ili facilitirano učenje (** facilitative teaching**), je [[paradigme učenja:humanizam|humanistički pristup učenju]] tijekom 1980-ih razvio  utjecajni američki psiholog [[http://www.carlrogers.info/index.html|Carl Rogersa]] i drugi te je najbolje opisan njegovim riječima:

  * "//Mi znamo ... da iniciranje takve vrste učenja ne počiva na vještinama poučavanja vođe, njegovom akademskom znanju o tom području, njegovom planiranju nastave, korištenju audio-vizualnih pomagala, programiranom učenju koji koristi, njegovim prezentacijama i predavanjima, obilju knjiga, iako svaka od tih sastavnica može u jednom trenutku biti iskorištena kao važan izvor. Ne, važnost facilitacije učenja temelji se na određenim osobinama stavova koje postoje između facilitatora (**facilitator**) i učenika.//"((Rogers, C. Freedom to Learn. 1969.))

  * "//**Ne možemo izravno naučiti drugu osobu; možemo samo facilitirati učenje.**//"((Rogers, C. On becoming a person. Boston: Houghton Mifflin. 1961.))


===== Što je teorija facilitacije? =====

Rogersovo prvo područje interesa bila je psihologija i psihoterapija gdje je od 1940-ih počeo primjenjivati //klijentu usmjerenu terapiju// (**client-centered therapy**) koja promovira stajalište pomaganja ili savjetovanje klijenta gledajući problem iz njegove perspektive. U drugoj polovici 1960-ih počinje primjenjivati sličan pristup na procese edukacije i učenja. Njegova početna vjerovanja su bila da su ljudi po prirodi dobri i zdravi te da sva živa bića nastoje što bolje iskoristiti svoje postojanje (//tendecija samoaktualizaciji//) (**the actualizing tendency**)).

U svom radu Rogers se oslanja na dvije vrste učenja(([[http://www.sageofasheville.com/pub_downloads/CARL_ROGERS_AND_HUMANISTIC_EDUCATION.pdf|Patterson, C. H. Carl Rogers and Humanistic Education. In Foundations for a Theory of Instruction and Educational Psychology, Chapter 5. Harper & Row, 1977.]])) koje su otkrili prijašnji teoretičari((See for example Ausubel's [[learning_theories:Assimilation Theory]])):

  * **učenje napamet** (**rote learning**), misleći na besmisleno zapamćivanje činjenca, i
  * **eksperimentalno učenje** (**experimantal learning**) iz svakodnevnog života, koje ima značenje i osobnu važnost. Ono je rezultat prirodne znatiželje i prepoznate važnosti naučenih materijala često stečenih tijekom obavljanja neke aktivnost ili barem facilitirane tijekom učenikove aktivne participacije u procesu učenja te je često samoinicirana. Ovakvu vrstu znanja je teško prenijeti drugima. 

Rogersova teorija vidi učitelje kao ključne u procesu učenja, ali ne kao hodajuće udžbenike koji reproduciraju svoj sadržaj, već kako facilitatore učenja (**facilitator of learning**). Facilitiranje se odvija kroz učiteljev stav tijekom privatnog odnosa sa učenicima. Rogers navodi tri kvalitete stava neophodne za vršenje facilitacije (u savjetovanju i edukaciji). Takozvane //temeljne uvjete//(([[http://www.mona.uwi.edu/idu/TrashLater/InterpersonalRelationships.rtf|Rogers, Carl R. The Interpersonal Relationship in the Facilitation of Learning. In Humanizing Education: The Person in the Process. Ed. T. Leeper. National Education Association, Association for Supervision and Curriculum Development, p1-18. 1967.]])):

  * **Realnost**. "//To znači da je on [učitelj] **svoj**, a ne da negira sebe.//"(([[http://www.mona.uwi.edu/idu/TrashLater/InterpersonalRelationships.rtf|Rogers, Carl R. The Interpersonal Relationship in the Facilitation of Learning. In Humanizing Education: The Person in the Process. Ed. T. Leeper. National Education Association, Association for Supervision and Curriculum Development, p1-18. 1967.]])) Učitelj mora biti osoba **svjesna svojih osjećaja** te ih prenijeti na odgovarajući način. Ne bi smio biti samo jedan od likova u predstavi koja se zove proces obrazovanja, ""//bezlično utjelovljenje nastavnih zahtjeva ili sterilna cijev kroz koju se znanje prenosi s generacije na generaciju.//"(([[http://www.mona.uwi.edu/idu/TrashLater/InterpersonalRelationships.rtf|Rogers, Carl R. The Interpersonal Relationship in the Facilitation of Learning. In Humanizing Education: The Person in the Process. Ed. T. Leeper. National Education Association, Association for Supervision and Curriculum Development, p1-18. 1967.]])) 
  * **Cijenjen, prihvatljiv, povjerljiv**. Ovo se odnosi na učiteljevu **brigu za studente** i njegovo prihvaćanje studentskih osjećaja (onih koji daju potporu učenju, kao i onih koji ometaju učenje). Povjerenje i cijenjenost sposobnosti te sposobnosti kao ljudskog bića. 
  * **Empatija**. Empija znači biti u mogućnosti //staviti se u tuđu kožu//. To znači da učitelj može razumijeti učenikovo gledište procesa učenja i njegovih reakcija. Naglasak je stavljen na //razumijevanje//, a ne na //osuđivanje// ili //procjenjivanje//.

Ostali učiteljevi zadaci uključuju uspostavljanje ugodne atmosfere u učionici. Samim time dolazi do facilitiranja učenja i stjecanja novih ideja reduciranjem mogućih negativnih efekata vanjskih faktora. Facilitirajući učitelj trebao bi biti otvoren za nove ideje, slušati učenike, obraćati pozornost na odnos koji ima sa učenicima kao i na sadržaj materijala koji predaje, ohrabrivati učenike da preuzmu odgovornost za svoje učenje i akcije te da samoocjenjivanje bude najviši oblik ocjenjivanja. Također bi trebao koristiti **povratnu informaciju od učenika** za daljnja poboljšanja. 

Ipak, učitelj ne može cijeli proces edukacije obaviti sam. Učinkovitost procesa edukacije ovisi i o učenicima. Kako bi doprinijeli svom vlastitom učenju oni bi trebali biti: 


  * **svjesni o uvjetima facilitacije** provedenih u njihovu korist,
  * **svjesni da je problem** koji će naučiti stvaran, relevantan i značajan
  * **motivirani**, jer je motivacija, prema Rogersu, tendencija prema samoaktualizaciji koja je prisutna kod svih zdravih pojedinaca.

Ako su zadovoljeni svi uvjeti,

  * "//učenje postaje život, i to vrlo važan život. Učenik je na putu, ponekad uzbuđen ponekad u dilemi, da postane biće koje uči i mijenja se.//"(([[http://www.mona.uwi.edu/idu/TrashLater/InterpersonalRelationships.rtf|Rogers, Carl R. The Interpersonal Relationship in the Facilitation of Learning. In Humanizing Education: The Person in the Process. Ed. T. Leeper. National Education Association, Association for Supervision and Curriculum Development, p1-18. 1967.]]))


===== Koje je praktično značanje teorije facilitacije? =====

Rogersova teorija, kako je navedeno, ima jasne ciljeve koje nije uvijek lagano uvesti u učionicu. To su uspostavljanje bliskog kontakta sa učenicima, upoznavanje te pružanje empatije i podrške što zahtijeva veliku količinu truda od strane učitelja. Učitelji većinom ignoriraju ovaj dio edukacijskog procesa i orijentirani su samo na znanje koje bi trebali prenijeti učenicima.  

Neki od Rogersovih savjeta koji su primijenjeni u //temeljnim uvjetima// su(([[http://www.mona.uwi.edu/idu/TrashLater/InterpersonalRelationships.rtf|Rogers, Carl R. The Interpersonal Relationship in the Facilitation of Learning. In Humanizing Education: The Person in the Process. Ed. T. Leeper. National Education Association, Association for Supervision and Curriculum Development, p1-18. 1967.]])):

  * Realnost. Biti realan ne znači iskazivati frustracije i gnjev na učenicima. Takvoj vrsti podučavanja nije mjesto u učionici. "**//Stav izražen u segmentu realnosti se odnosi na stav poštovanja, topline, brige, sviđanja i razumijevanja.//**" Učitelj se ne smije pretvarati da je sveznajući i savršen jer studenti ionako znaju da to nije moguće.
  * Prihvaćanje. Učitelji bi trebali **prihvatiti sve studente** ne zbog njihovih dobrih/negativnih karakteristika, već zato što su svi oni dragocjena ljudska bića. To prihvaćanje se može manifestirati kao slušanje studenata što govore, ne u cilju ocjenjivanja onoga šta su rekli, već **slušanja** kako bi naučili njihove **ideje**, **misli** i **osjećaje**. Učenici se moraju osjećati slobodnima u objašnjavanju svojih ideja. Prihvaćanje se također može manifestirati u vidu odgovaranja na ono što je rekao učenik.
  * Empatija. Empatija omogućava učiteljima da shvate razloge koji su doveli studente do određenih ponašanja ili odgovora, ali i za razumijevanje njihovih emocionalnih situacija koje se moraju razriješiti kako bi se omogućilo značajno učenje. 

Pronađeni pozitivni rezultati Rogersove teorije u praksi uključuju: manje disciplinskih problema u učionicama, bolje znanje i veći rezultati na IQ testovima, korištenje viših procesa mišljenja, manje vandalizma, pozitivni samoobzir, povećanje kreativnosti i drugih.(([[http://psycnet.apa.org/psycinfo/1989-27479-001|Aspy, D., Roebuck, F. Our research and our findings.  In:  Rogers, C. R.  Freedom to learn: a view of what education might become, p. 199-217. Columbus, OH, Charles E. Merrill, 1969.]] Cited by [[http://www.ibe.unesco.org/publications/ThinkersPdf/rogerse.PDF|Zimring, Fred. Carl Rogers. Prospects: the quarterly review of comparative education 24, no. 3/4: 411-422, 1994.]]))


===== Kritika =====

Rogersova teorija je kritizirana zbog sličnih razloga kao i druge humanističke teorije: sumnjivost tvrdnji o prirođenoj dobroti ljudi i volji za učenjem.

===== Ključne riječi i najvažnija imena =====

  * **teoriaj facilitacije**, **facilitirani učitelj**, **realnost**, **prihvaćanje**, **empatija**
  * [[http://www.nrogers.com/carlrogersbio.html|Carl Rogers]]


===== Literatura =====

Rogers, Carl R. The Interpersonal Relationship in the Facilitation of Learning. In Humanizing Education: The Person in the Process. Ed. T. Leeper. National Education Association, Association for Supervision and Curriculum Development, p1-18. 1967.

[[http://www.sageofasheville.com/pub_downloads/CARL_ROGERS_AND_HUMANISTIC_EDUCATION.pdf|Patterson, C. H. Carl Rogers and Humanistic Education. In Foundations for a Theory of Instruction and Educational Psychology, Chapter 5. Harper & Row, 1977.]]

[[http://www.brookes.ac.uk/services/ocsld/resources/theories.html#holistic|Theories of learning: Holistic learning theory. Oxford Brookes University.]] Preuzeto 22. ožujka 2011.

===== Pročitaj više =====

[[http://www.amazon.com/Freedom-Learn-Education-Might-Become/dp/0675095794|Rogers, Carl R. Freedom to Learn: A View of What Education Might Become. Columbus, Ohio: Charles E. Merrill Publishing Company, 1969.]]

[[http://www.infed.org/thinkers/et-rogers.htm|Smith, M. K. Carl Rogers and informal education, the encyclopaedia of informal education. 1997 - 2004.]]

[[http://search.ebscohost.com/login.aspx?direct=true&db=mnh&AN=20377399&site=ehost-live|Freeman S, Wright A, Lindqvist S. Facilitator training for educators involved in interprofessional learning. Journal Of Interprofessional Care, 24(4), 375-385. 2010 ]]

[[http://search.ebscohost.com/login.aspx?direct=true&db=rzh&AN=2011692271&site=ehost-live|Khan M, Epperson M, El-Bassel N, et al. The Promise of Multimedia Technology for STI/HIV Prevention: Frameworks for Understanding Improved Facilitator Delivery and Participant Learning. AIDS & Behavior, 16(7), 1949-1960. 2012.]]