====== Pozivajuće učenje (Invitational learning)======
===== Općenito =====

Pozivajuću teoriju (**Invitational theory**) prvi je uveo [[http://www.invitationaleducation.net/alliance/wwp.pdf|William Purkey]], 1978. godine(([[http://books.google.com/books?id=wFwEAQAAIAAJ|Purkey, William Watson. Inviting school success: a self-concept approach to teaching and learning. Wadsworth Pub. Co., 1978.]])) te se njome opisuje **obrazovni okvir** odnosa učenja/poučavanja **temeljen na ljudskim vrijednostima, odgovornosti i sposobnostima**. Riječ //pozivajuće// (**inviting**) je odabrana jer dolazi od latinske riječi //invitare//. U prijevodu to znači "//ponuditi nešto korisno za razmatranje//", ali definicija implicitno uključuje "//etički proces koji obuhvaća neprekidne interakcije među ljudima//"((Smith, Kenneth H. Invitational Education:  A Model for Teachers and Counsellors. Australian Catholic University Faculty of Education Trescowthick School of Education (Victoria).)).  

Učenje se, u kontekstu pozivajućeg učenja, razmatra u društvenom kontekstu, gdje bi **učenici trebali biti pozvani od strane učitelja da razvijaju svoje potencijale**.




===== Što je pozivajuće učenje? =====

Pozivajuća teorija temeljena je na dvije teorijske osnove(([[http://medicine.nova.edu/~danshaw/jitp/archive/JITP_V1_N1.pdf|Purkey, William Watson. An Introduction to Invitational Theory. Journal of Invitational Theory and Practice 1, no. 1: 5-15, 1992.]])):

  * //Perceptivna tradicija (**The Perceptual Tradition**)// ("//ljudsko ponašanje je rezultat jedinstvenog načina na koji pojedinci gledaju na svijet//"(([[http://medicine.nova.edu/~danshaw/jitp/archive/JITP_V1_N1.pdf|Purkey, William Watson. An Introduction to Invitational Theory. Journal of Invitational Theory and Practice 1, no. 1: 5-15, 1992.]]))
  * //Teorija pojma o sebi (**Self-Concept Theory**)// ("//govori o tome kako je ponašanje posredovano načinom na koji pojedinac vidi sebe te da takvi pogledi služe i kao uzrok i kao posljedica ljudskih aktivnosti//"(([[http://medicine.nova.edu/~danshaw/jitp/archive/JITP_V1_N1.pdf|Purkey, William Watson. An Introduction to Invitational Theory. Journal of Invitational Theory and Practice 1, no. 1: 5-15, 1992.]]))


te na četiri pretpostavkama (([[http://medicine.nova.edu/~danshaw/jitp/archive/JITP_V1_N1.pdf|Purkey, William Watson. An Introduction to Invitational Theory. Journal of Invitational Theory and Practice 1, no. 1: 5-15, 1992.]])): vjerovanje (da će pojedinac pronaći svoj najbolji put za ostvarenje ciljeva), poštovanje (drugih budući da su sposobni, vrijedni i odgovorni), optimizam (budući da ljudi posjeduju gotovo neograničen potencijal u svim područjima ljudskog djelovanja), te intencionalnost (namjerno djelovanje kako bi se ponudilo nešto korisno za druge).

Ovaj ljudski potencijal treba razvijati kroz obrazovni proces, kojeg karakterizira tzv. **//pet P-a//**.  //Pet P-a// predstavljaju **okolinske faktore** koji utječu na nečiji uspjeh ili neuspjeh u obrazovnom procesu, ovisno o tome koliko su //pozivajući//. Purkey je //poziv// opisao kao "//sažetak poruke, verbalne ili neverbalne, formalne ili neformalne, koje su poslane učenicima s namjerom potvrde njihove odgovornosti, sposobnosti i vrijednosti.//"(([[http://www.aornjournal.org/article/S0001-2092%2806%2960938-1/abstract|Finger, Susan D, and Tess M Pape. Invitational theory and perioperative nursing preceptorships. AORN Journal 76, no. 4: 630, 633-642, October 2002.]])) //Pet P-a// su(([[http://www.eric.ed.gov/ERICWebPortal/contentdelivery/servlet/ERICServlet?accno=ED314708|Purkey, William W., and And Others. Invitational Learning for Counseling and Development. ERIC/CAPS, 2108 School of Education, University of Michigan, Ann Arbor, MI., 1990.]])):


^  Ljudi  ^  Mjesta  ^  Politike  ^  Programi  ^  Procesi  ^
|  Učitelji i obrazovno osoblje  |  Fizički aspekti škole i razreda  |  Pisana i nepisana pravila o procedurama  |  Kurikulum za učenike|  Kako se provode ostala četiri P-a  |

Svaki od //pet P-a// mogu, ovisno o tome kako //pozivajući// uistinu jesu, biti službeno dodijeljeni jednoj od četiri različite kategorije((Smith, Kenneth H. Invitational Education:  A Model for Teachers and Counsellors.)):

^  ^  Nenamjerno  ^  Namjerno  ^
^  Nepozivajuće  |  Ljudi, mjesta, politike, programi i pocesi vođeni **dobrim namjerama**, ali čine više štete nego koristi. Na primjer, opsjednutost nepotrebnim formalnostima, šovinističko ponašanje ili nenamjerno slanje **obeshrabrujućih signala** učenicima.  |  Ljudi, mjesta, politike, programi i procesi usredotočeni na učenikove nedostatke ili namjerno diskriminiranje učenika što rezultira time da se osjećaju manje vrijednima.  |
^  Pozivajuće  |  Ljudi, mjesta, politike, programi i procesi  **nesvjesni razloga svoga uspjeha** ili neuspjeha. To ih čini nedosljednima i učenicima je teško ugledati se na njih kao na modele i oponašati ih.  |  //Pet P-a// koji su **pozivajući** te znaju i mogu prilagoditi njihovo //pozivanje// kad je to potrebno. "//U idealnom slučaju, čimbenici ljudi, mjesta, politike, programa i procesa trebaju biti toliko namjerno pozivajući kako bi stvorili svijet u kojem je svaki pojedinac srdačno pozvan da se fizički, intelektualno i emocionalno razvije.//"(([[http://www.invitationaleducation.net/journal/v11p5.htm|Purkey, William Watson. An Introduction to Invitational Theory. Journal of Invitational Theory and Practice 1(1): p5-15. 1992.]])) Na ovoj idealnoj razini korištenja pozivajuće teorije, ona postaje nevidljiva i čini se da zahtjeva jako malo truda, iako to nije istina. To je tzv. **//dodatni čimbenik//** (**plus factor**).  |

Optimalno, svaki od //pet P-a// trebao bi biti namjerno pozivajući. 

===== Koje je praktično značenje pozivajućeg učenja? =====

Purkey-evim riječima:

  * "//ni jedan aspekt obrazovanja nije važniji od osjećaja nastavnika da je individualan učenik važan, vrijedan i može učiti u školi //"(([[http://eric.ed.gov/ERICWebPortal/search/detailmini.jsp?_nfpb=true&_&ERICExtSearch_SearchValue_0=ED058359&ERICExtSearch_SearchType_0=no&accno=ED058359|Purkey, W. W. Self-concept and school achievement. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall. 1970.]])). 

Teorija pozivajućeg učenja predlaže da, kako bi se olakšalo učenje, učenicima treba **pružiti okolinu (//pet P-a//) koja je optimalno pozivajuća**. Elementi koji će to osiguravati su poštovanje, povjerenje, optimizam i intencionalnost te bi oni trebali biti dio svakog obrazovnog procesa. 

Ali za ostvarenje toga, pojedinac mora početi raditi na sebi i naučiti biti:

  * **Osobno pozivajući sa samim sobom (personally invited with oneself) ** - što znači da pojedinac mora doslovce početi s učenjem kako bi postao pozivajući samom sebi. To uključuje donošenje **ispravnih odluka** u životu, **opuštanje**, posvećivanje **slobodnog vremena** stvarima u kojima uživa, redovito **vježbanje**, provođenje vremena s **prijateljima**, rad s **prirodom** itd.  Tek nakon razumijevanja tog koncepta, pojedinac može to ponuditi drugima.
  * **Osobno pozivajući s drugima (personally invited with others)** - biti pristojan i brinuti za **osjećaje drugih** i njihova uvjerenja, **dijeliti** njihovo uzbuđenje i sreću.
  * **Profesionalno pozivajući sa samim sobom (professionally invited with oneself)** - biti svjestan svoje **profesije** i njezinih **etičkih aspekata**, pokušati napredovati u povezanim profesionalnim **vještinama** i **znanju**, čitati literaturu, pisati članke, **prisustvovati konferencijama** itd. 
  * **Profesionalno pozivajući s drugima (professionally invited with others)** - odnositi se prema ljudima kao vrijednim individuama, djelovati pažljivo, etično te s **puno poštovanja prema svim //pet P-ovima//**, ali isto tako **snažno promicati iste stavove** prema drugima, profesionalno surađivati s drugima, ostati optimističan te se **ponašati etično**.



===== Ključne riječi i najvažnija imena =====

  * **Pozivajuća teorija**, **poziv**, **poštovanje**, **povjerenje**, **optimizam**, **intencionalnost**, **pet P-a**, **namjerno/nenamjerno**, **pozivajuće/nepozivajuće**, **osobno/profesionalno pozivajući sa samim sobom/s drugima**
  * [[http://www.invitationaleducation.net/alliance/wwp.pdf|William Purkey]]


===== Literatura =====

[[http://medicine.nova.edu/~danshaw/jitp/archive/JITP_V1_N1.pdf|Purkey, William Watson. An Introduction to Invitational Theory. Journal of Invitational Theory and Practice 1(1): p5-15. 1992.]]

Smith, Kenneth H. Invitational Education:  A Model for Teachers and Counsellors. Australian Catholic University Faculty of Education Trescowthick School of Education (Victoria).

[[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12382467|Finger, Susan D. & Pape, Tess M. Invitational theory and perioperative nursing preceptorships. AORN Journal, October 2002.]]

[[http://files.eric.ed.gov/fulltext/EJ791536.pdf|Hunter, M. & Smith, Kenneth H. Inviting school success: Invitational Education and the Art class. Journal of Invitational Theory and Practice, 2007.]]

[[http://eric.ed.gov/?id=EJ479007|Arceneaux, Clayton J. Multicultural Education and Invitational Theory: A Symbiosis. Journal of Invitational Theory and Practice, 1(2). 1992.]]

===== Pročitaj više =====

[[http://web.ebscohost.com/ehost/detail?sid=58fac9de-b845-40a9-a35d-9f507176d533%40sessionmgr4002&vid=1&hid=4106&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=eric&AN=ED334488|Purkey, William W. What Is Invitational Education and How Does It Work?]]

[[http://ericae.net/edo/ed304630.htm|Purkey, William W. An Overview of Self-Concept Theory for Counselors]]

[[http://www.amazon.com/Inviting-School-Success-Self-Concept-Democratic/dp/0534504191#reader_0534504191|Purkey, William W., & Novák, John M. Inviting school success: a self-concept approach to teaching and learning. Wadsworth Pub. Co., 1984.]]

[[http://web.ebscohost.com/ehost/detail?sid=d5d1033d-1274-448f-bcfe-2389be2c29b5%40sessionmgr4005&vid=1&hid=4106&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=eric&AN=EJ540842|Purkey, William W., & Novák, John M. An Invitational Approach to Conflict Management]]

[[http://www.eric.ed.gov/ERICWebPortal/contentdelivery/servlet/ERICServlet?accno=ED314708|Purkey, William W., and Smith, J. Invitational Learning for Counseling and Development. ERIC/CAPS, 2108 School of Education, University of Michigan, Ann Arbor, MI., 1990.]]

[[http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED296471.pdf|Purkey, William W. & Novak, J. Education: By invitation only. Bloomington, IN: Phi Delta Kappa, 1988.]]

[[http://www.eric.ed.gov/PDFS/ED340689.pdf|Purkey, William W. & Stanley, P.H. Invitational teaching, learning and living. Washington, DC: National Education Association, 1991.]]

[[http://web.ebscohost.com/ehost/detail?sid=b085e71a-bfcd-4c02-8db8-1310c6f4fad5%40sessionmgr4001&vid=1&hid=4106&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1saXZl#db=eric&AN=ED473511|Purkey, William W. & Strahan, D. B. Inviting Positive Classroom Discipline. ]]

[[http://medicine.nova.edu/~danshaw/jitp/|Journal of Invitational Theory and Practice.]]

==== Recentna literatura ====