====== Kratka povijest istraživanja ljudskog pamćenja ====== ===== Rani modeli i mjere pamćenja ===== Jedno od prvih istaknutih istraživanja ljudskog pamćenja je 1890. godine proveo [[http://www.istrazime.com/velikani-psihologije/william-james-pionir-americke-filozofije-i-psihologije/|William James]]. Temeljem vlastitih istraživanja, James je pretpostavio da se pamćenje sastoji od **dva sustava** (//dihotomno pamćenje//)(([[http://books.google.hr/books?id=zp5ODdDGVW0C|Loftus, G. R., and Elizabeth F. Loftus. Human Memory: The Processing of Information. Routledge, 1976.]])): * **primarno pamćenje**, koje traje **nekoliko sekundi** i drži informacije **u našoj svijesti**, i * **sekundarno pamćenje**, koje je **neograničenog trajanja** i po potrebi se može **dozvati u svijest.** Mjeru **kapaciteta kratkoročnog** (primarnog) **pamćenja** uveo je nešto ranije, 1887, **Joseph Jacobs**, koji je testirao raspon brojeva koje su njegovi studenti mogli zapamtiti.((Jacobs, J. Experiments in 'prehension'. Mind, 12, 75-79, 1887. Citirano u [[http://books.google.com/books?id=fMgm-2NXAXYC|Baddeley, Alan D. Human memory: theory and practice. Psychology Press, 1997.]])) Vodeći se kriterijem da najmanje 50% znamenki mora biti točno zapamćeno, njegovi sudionici su uglavnom pamtili **oko 7**. Također je zamijetio da se dobiveni rezultati mogu poboljšati grupiranjem brojeva (npr. u grupe od tri) ili čitajući naglas. Slične rezultate izvijestio je i [[http://en.wikipedia.org/wiki/George_Armitage_Miller|George Miller]] 1956(([[http://cogprints.org/730/1/miller.html|Miller, G. A. The magical number seven, plus or minus two: Some limits on our capacity for processing information. Psychological Review, 63, 81–97. 1956.]])). Na osnovi vlastitih istraživanja, sugerirao je da je kratkoročno pamćenje kod ljudi određeno brojem **//chunkova //** ili kognitivnih cjelina koje pojedinac može zapamtiti, neovisno o tome radi li se o slovu, brojci ili riječi. Ovaj je broj u prosjeku jednak **sedam** i obično varira **između pet i devet. ** Ovo istraživanje je pojačalo zanimanje za istraživanje ljudskog pamćenja. Do tada, bilo je općeprihvaćeno da do zaboravljanja dolazi zbog interferencije ciljne informacije s novostečenom informacijom. Ovu ideju, poznatu pod nazivom **//retroaktivna interferencija//** uveli su 1900. godine [[http://en.wikipedia.org/wiki/Georg_Elias_Müller|Georg Elias Müller]] i [[http://learnmem.cshlp.org/content/6/2/77.full|Alfons Pilzecker​]]((Müller G.E., & Pilzecker A. Experimentelle Beiträge zur Lehre vom Gedächtnis. Z. Psychol. Ergänzungsband 1:1–300. 1900. cited by [[http://learnmem.cshlp.org/content/6/2/77.full.pdf|Lechner, Hilde A., Larry R. Squire, and John H. Byrne. 100 Years of Consolidation — Remembering Müller and Pilzecker. Learning & Memory 6, no. 2: 77-87, March 1999.]])), koji su zaključili da učenje ne uzrokuje trenutno i dugotrajno pamćenje, već da pamćenju treba vremena za //**konsolidaciju**// (//Konsolidierung//). To znači da je u razdoblju konsolidacije pamćenje osjetljivo. Tijekom 1950-ih, **John Brown**(([[http://step.psy.cmu.edu/articles/Brown58.doc|Brown, J. Some Tests of the Decay Theory of Immediate Memory. Quarterly Journal of Experimental Psychology 10, 12-21. 1958.]])) i **Lloyd i Margaret Peterson**(([[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14432252|Peterson, L. R., & Peterson, M. J. Short-term retention of individual verbal items. Journal of Experimental Psychology, 58, 193-198. 1959.]])) proveli su istraživanja o zaboravljanju informacija, nudeći druga objašnjenja zaboravljanja. Njihova hipoteza kaže da do zaboravljanja dolazi zbog brzog **propadanja tragova** **pamćenja ** (//the neural substrate of retention//) u trenutku uspostave. Oba razloga će kasnije biti potvrđena kao točna. ===== Jedan ili dva sustava pamćenja? ===== [[http://en.wikipedia.org/wiki/Memory|{{ :images:multistore_model.png?nolink&}}]] Drugi problem o kojem se raspravljalo tijekom 1960-ih godina je da li se ljudsko pamćenje sastoji od jedne ili dvije komponente. Neki znanstvenici poput [[http://www.nasonline.org/publications/biographical-memoirs/memoir-pdfs/melton-arthur.pdf|Arthura Meltona]](([[http://www.dtic.mil/cgi-bin/GetTRDoc?AD=AD0422425&Location=U2&doc=GetTRDoc.pdf|Melton, Arthur W. Implication of short-term memory for a general theory of memory, Lipanj 1963.]])) tvrdili su da su i kratkoročno pamćenje (STM) i dugoročno pamćenje (LTM) samo dvije podkomponente ovisne o istom sustavu. Svoja razmišljanja Melton je opravdao dokazima o aktivaciji dugoročnog pamćenja u eksperimentima kratkoročnog pamćenja. Iako su njegovi radovi bili jako utjecajni, tijekom godina se nakupilo sve više dokaza koji su govorili u prilog postojanja barem dva odvojena sustava pamćenja. Prvi utjecajniji dvokomponentni model pamćenja uveli su, **1968.**, **[[http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_C._Atkinson|Richard Atkinson]]** i **[[http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Shiffrin|Richard Shiffrni]]**(([[http://www.rca.ucsd.edu/selected_papers/2_Human memory_A proposed system and its control processes.pdf|Atkinson, R.C. & Shiffrin, R.M. Chapter: Human memory: A proposed system and its control processes. In Spence, K.W.; Spence, J.T. The psychology of learning and motivation (Volume 2). New York: Academic Press. pp. 89–195. 1968.]])). Njihov se model sastojao od dugoročnog i radnog ili kratkoročnog pamćenja te je kasnije nadograđen dodatnom komponentom zvanom **//senzorno pamćenje//**. Senzorno pamćenje sadrži sve senzorne modalitete i služi kao kratkotrajna tampon zona prije no što informacija uđe u kratkoročno pamćenje. Kratkoročno pamćenje je privremeno skladište za nove informacije prije njihovog ulaska u dugoročno pamćenje, ali se također koristi i za kognitivne zadatke, razumijevanje i učenje. Tvrdnja o dva odvojena sustava pamćenja (**dugoročno** i **kratkoročno pamćenje) ** se danas smatra točnom. Ova tvrdnja je podržana razlikama u(([[http://web.missouri.edu/~cowann/documents/Cowan2008progressinbrainresearchSTMLTM.pdf|Cowan, N. What are the differences between long-term, short-term, and working memory? Progress in brain research 169: 323-338. 2008.]])) (([[http://www.simplypsychology.org/memory.html|Mcleod, Saul. Memory Psychology. Simply Psychology, 2007.]])): * **kapacitetu** (mali za STM i velik ili neograničen za LTM) * **vremenskom ograničenju** (informacije u STM-u propadaju kako vrijeme odmiče, što nije slučaj u LTM-u) * **brzini zadržavanja** (vrlo visoka za STM i nešto manja za LTM) * **vremenu usvajanja informacija** (kratko za STM i duže za LTM) * **kodiranju informacija** (semantičko za LTM i akustično ili vizualno za STM), i * oštećenoj vrsti pamćenja kod pacijenata koji su pretrpjeli tjelesna oštećenja((Više: Milner, B. Amnesia following operation on the temporal lobes. In C.W.M. Whitty & O. L. Zangwill (eds), Amnesia. London: Butterworth, 1966. (damage of LTM without damaging STM), and [[http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/00335557043000203|Shallice, T. & Warrington, E.K. Independent functioning of verbal memory stores: a neuropsychological study. Quarterly Journal of Experimental Psychology, 22, 261–273. 1970.]] (damaged STM with fully functioning LTM), cited by [[http://gen.lib.rus.ec/get?md5=00b2fd0fb59c5de5704bb86e70a6871a|Baddeley, Alan D. The Psychology of Memory. In Michael D. Kopelman, and Barbara A. Wilson. The Handbook of Memory Disorders. 2nd ed. Wiley, 2002.]])) Napomena: [[:hr:memory_models:human_working_memory|radno pamćenje]] često se zamjenjuje za kratkoročno pamćenje. Glavna razlika između njih je da radno pamćenje obično uključuje strukturu i procese koje izvodi sustav koji upravlja kratkoročnim pamćenjem. ===== Bibliografija ===== [[http://hrcak.srce.hr/file/86216|Rončević Zubković, Barabara. Ustrojstvo radnog pamćenja i njegova uloga u jezičnom procesiranju. Psihologijske teme 19, no. 1: 1-29. 2010.]] [[http://learnmem.cshlp.org/content/6/2/77.full|Lechner, Hilde A., Larry R. Squire, and John H. Byrne. 100 Years of Consolidation — Remembering Müller and Pilzecker. Learning & Memory 6, no. 2: 77 -87. March 1, 1999.]] [[http://www.nakladaslap.com/knjige.aspx?gid=862d049483d346538bc7e23fe41af152|Sternberg, R. J. Kognitivna psihologija (Prijevod trećeg izdanja). Naklada Slap, 2005.]]