Teorija dvostrukog kodiranja

Dvostruko kodiranje je teorija spoznaje koju je u kasnim 1960-ima predstavio Allan Paivio. Ova teorija pretpostavlja da postoje dva zasebna podsustava koji pridonose spoznaji: jedan je specijaliziran za jezik i verbalne informacije, a drugi za slike i neverbalne informacije. Prema Paiviu:

• “Ljudska spoznaja je jedinstvena jer se specijalizirala za istovremeno bavljenje jezikom te neverbalnim objektima i događajima.”¹⁾

• “Najopćenitija pretpostavka teorije dvostrukog kodiranja je da postoje dvije vrste pojava kojima kognitivno upravljaju dva odvojena podsustava, jedan specijaliziran za reprezentaciju i obradu neverbalnih informacija o objektima i događajima, drugi specijaliziran za bavljenje jezikom.”²⁾

Dva spomenuta sustava obrade, verbalni i neverbalni, su funkcionalno i strukturalno nezavisni. To znači da svaki od njih može funkcionirati neovisno o drugome i da se bave različitim vrstama reprezentacijskih jedinica (representational units). Reprezentacijske jedinice su “relativno stabilne dugoročne informacije koje odgovaraju perceptivno prepoznatljivim objektima i događajima, verbalnim i neverbalnim.”.³⁾ Dijele se na:

• pojmove (logogens), koji se odnose na verbalne entitete (izgovorene ili napisane riječi) i organizirani su kao asocijacije i/ili hijerarhije, i
• predodžbe (imagens), koji se odnose na mentalne slike i neverbalne entitete te su organizirani kao odnosi dio-cjelina.

Na primjer, napisana ili izgovorena riječ obradit će se verbalnim procesorom i bit će pohranjena kao verbalna reprezentacija - logogen (pojam), ali zvuk nepovezan s jezikom obradit će se u neverbalnom procesoru i pohraniti kao neverbalna reprezentacija - imagen (predodžba). Logogeni i imageni su povezani dvjema vrstama veza:

• Referencijalne veze (referential connections), koje predstavljaju veze između pojmova i predodžbi. Omogućuju izražavanje predodžbi riječima i predočavanja riječi slikama. Na primjer, asocijacije predodžbe školske zgrade ili osjećaja neugode (oboje neverbalni entiteti) izazvane riječju škola.
• Asocijativne veze (associative connections), koje predstavljaju veze među pojmovima ili među predodžbama. Omogućuju oblikovanje verbalno-verbalnih ili neverbalno-neverbalnih veza. Primjerice, riječ škola može izazvati verbalne entitete ploča ili dosada.

Obje vrste veza sudjeluju u oblikovanju složenih mreža ljudskog pamćenja.

Paivio se također dotiče teme rješavanja problema. Rješavanje problema je, prema Paiviu, rezultat udruženog rada verbalne i neverbalne obrade, no što je zadatak više konkretan i neverbalan, doprinos neverbalnog sustava obrade bit će ključan za ishod i obrnuto.

Teorija dvostrukog kodiranja predlaže da kombiniranje verbalnog i slikovnog materijala kod učenja (ili samo poticanje učenika na stvaranje prikladnih mentalnih slika) može povećati vjerojatnost da će riječi aktivirati određene predodžbe i obrnuto.

To ujedno znači da će se učeni materijal lakše povezivati ako je manje apstraktan.

• “…konkretne imenice su superiorne u odnosu na apstraktne imenice zbog mogućnosti izazivanja senzornih predodžbi te ta predodžba može posredovati u oblikovanju asocijativne veze između članova para.”⁴⁾

Paivio se dotiče i individualnih razlika u sklonosti i sposobnosti korištenja predodžbi:

• “Učenici koji imaju problema s predočavanjem, na primjer, možda neće moći zapamtiti odjeljke teksta kojima koristi predodžbena obrada, neće razumjeti geografiju i druge prostorne činjenice na konkretan način, slabo će vizualizirati korake geometrijskih dokaza, otežano će sricati riječi ili čak netočno pisati slova.”

Učestale kritike teorije dvostrukog kodiranja navode da nema potrebe za dva sustava reprezentacija, s obzirom na to da se verbalni i neverbalni podražaji obrađuju u radnom pamćenju, gdje se kodiraju kao semantički elementi ili propozicije i pohranjuju u dugoročno pamćenje. Ta pretpostavka je poznata kao teorija jednostrukog kodiranja (single-coding theory).⁵⁾

• Allan Paivio
• Teorija dvostrukog kodiranja, verbalni i neverbalni sustav, pojam, predodžba, referencijalne veze, asocijativne veze

Paivio, Allan. Mental Representations: A Dual Coding Approach. Oxford University Press, 1990.

Ryu, Jiyeon, Tingling Lai, Susan Colaric, Joanne Cawley i Habibe Aldag. Dual Coding Theory. 2000.

Paivio, Allan. Imagery and verbal processes. Holt, Rinehart and Winston. New York, 1971.

Paivio, Allan. Dual coding theory and education. University of Western Ontario. 2006.

Paivio A. Dual coding theory, word abstractness, and emotion: A critical review of Kousta et al. (2011). 2013

Suzanne Welcome, Allan Paivio, Ken McRae i Marc Joanisse. An electrophysiological study of task demands on concreteness effects: evidence for dual coding theory. 2011.