Ovo je stara izmjena dokumenta!
Koncept teorije shema (schema theory), jedne od kognitivnih teorija učenja, prvo je uvedena 1932. kroz rad britanskog psihologa Sir Frederica Bartletta1) (neki smatraju kako je uvedena 1926 od strane Jeana Piageta2)) i dalje je bila razvijena pretežito u 1970-ima od strane američkog edukacijskog psihologa Richarda Andersona3). Teorija shema opisuje kako se znanje stječe, procesira i organizira. Početna pretpostavka ove teorije je da „sam čin razumijevanja uključuje nečije znanje o svijetu“4). Prema ovoj teoriji, znanje je mreža mentalnih okvira (network of mental frames) ili kognitivnih konstrukata zvanih shema (mn. sheme). Sheme organiziraju znanje pohranjeno u dugoročnom pamćenju.
Termin shema danas se često koristi i izvan kognitivne psihologije i odnosi se na mentalni okvir koji ljudi koriste kako bi predstavili i organizirali zapamćene informacije. Sheme (“blokovi koji izgrađuju kogniciju”5) predstavljaju naš osobni pojednostavljeni pogled na stvarnost izveden iz našeg iskustva i prijašnjeg znanja, oni nam omogućuju da se dosjetimo, modificiramo naše ponašanje, usredotočimo pažnju na ključne informacije6), ili pokušamo predvidjeti najvjerojatnije ishode događaja. Prema Davidu Rumelhartu7),
Sheme se također šire i mijenjaju u vremenu, zbog stjecanja novih informacija, ali duboko instalirane sheme su inertne i sporo se mijenjaju. Ovo bi moglo dati objašnjenje zašto neki ljudi žive s netočnim ili nedosljednim vjerovanjima radije nego da ih mijenjaju. Kada se dobije nova informacija, ako je moguće, ona će biti prilagođena u postojeću shemu/e ili će povezana shema biti promijenjena (prilagođena) kako bi se integrirala nova informacija. Na primjer: tijekom procesa školovanja dijete uči o sisavcima i razvija odgovarajući shemu. Kada dijete čuje da je pliskavica također sisavac,ono ju najprije pokuša uklopiti u shemu o sisavcima: toplokrvna je, udiše zrak, rođena s dlakom i rađa žive mlade. Ipak, ona živi u vodi za razliku od većine sisavaca i tako se shema o sisavcima mora prilagoditi da bi uklopila novu informaciju.
Teorija shema je djelomice bila pod utjecajem neuspješnih pokušaja u području umjetne inteligencije. Podučavanje računala da čita prirodni tekst ili pokazuje drugo ponašanje nalik ljudskom bilo je prilično neuspješno jer se pokazalo da je to nemoguće bez dosta informacija koje nisu direktno uključene, ali su inherentno prisutne kod ljudi. Istraživanje je pokazalo da ove inherentne informacije pohranjene u formi shema, na primjer:
mogu uzrokovati lakše ili otežano razumijevanje8) teksta, ovisno o tome koliko su razvijene spomenute sheme, i jesu li one uspješno aktivirane9). Prema Brownu10), kada čitamo tekst, on sam ne nosi značenje koje mu čitatelj pridaje. Značenje se stvara sukladno informacijama i kulturalnom i emocionalnom kontekstu koje čitatelj nosi kroz svoje sheme više nego sukladno samom tekstu. Razumijevanje teksta i zadržavanje prema tome većinom ovisi o shemama koje čitatelj posjeduje, među kojima bi sadržajna shema trebala biti jedna od najvažnijih , kako predlaže Al-Issa11).
Teorija shema naglašava važnost općeg znanja i koncepata koji pomažu formiranju shema . U obrazovnom procesu zadatak nastavnika bio bi pomoći učenicima da razviju nove sheme i uspostave veze između njih . Također , s obzirom na važnost predznanja , nastavnici bi trebali biti sigurni da ga učenici imaju .
” Sheme koje osoba već posjeduje su glavni određivači onoga što će biti naučeno iz novoga teksta.”12)
Teorija sheme se primjenjuje u različitim područjima kao što su:
Objašnjenja strukture znanja kritizirana su zbog nejasnoće o tome što se točno može shvatiti kao shema i što shema uključuje. Ideja shema kao kompleksnijih konstrukata pamćenja također se preispituje. Neki istraživači18) predlažu da su sheme samo mreže interakcije jednostavnih (niskorazinskih) jedinica aktiviranih u isto vrijeme. Na primjer, shema razreda je formirana simultanom aktivacijom jedinica ploče, klupa, stolica i učitelja.
S druge strane, teorija shema bila je početna točka ili sastavnica mnogih drugih kognitivnih teorija i teoretičara kao što su Jean Mandler19), David Rumelhart (modeli učenja) ili Marvin Minsky (teorija okvira) koji su dodatno proširili njene koncepte , te je teorija shema također uključena u radove mnogih drugih teoretičara kao što su Sweller (kognitivna teorija opterećenja) (cognitive load theory) ili Ausubellova (teorija asimilacije) (assimilation theory).
Schema theory of learning. LinguaLinks Library, 1999. Retrieved March 15, 2011.
Schema theory of learning. The Encyclopedia of Educational Technology. Retrieved March 15, 2011.
Routledge Encyclopedia of Language Teaching and Learning. Schema and script theory. Retrieved March 15, 2011.
Qualitative Research Methods. Schema Theory (drawn from D’Andrade 1995). Retrieved March 15, 2011.
Wiki: Schema Theory. Retrieved March 15, 2011.