Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:instructional_design:simulation-based_learning

Učenje simulacijom

Općenito

Učenje simulacijom je konstruktivistički model učenja koji omogućuje učenicima iskustvo rada na često pojednostavljenom simuliranom svijetu ili sustavu. Ovaj pristup, široko usvojen u vojsci i zrakoplovstvu “kako bi se povećala sigurnost obuke i smanjio rizik1), danas se opsežno koristi, posebice u medicinskom obrazovanju.

Što je učenje simulacijom?

Simulacija se može definirati kao model stvarnosti koji odražava neka ili sva od njezinih svojstava. Robert Gagne je identificirao sljedeća svojstva simulacije kao ključna 2):

  • Simulacija predstavlja stvarnu situaciju u kojoj su radnje provedene.
  • Simulacija omogućuje korisniku određenu kontrolu nad problemom ili situacijom.
  • Simulacija izostavlja određene ometajuće varijable koje su nebitne ili nevažne za pojedine nastavne ciljeve. Simulacija = (Stvarnost) - (Elementi koji su nevažni za zadatak)

Danas se učenje simulacijom pretežno oslanja na korištenje računala i napredne tehnologije kako bi se korisniku omogućilo donekle autentično iskustvo i unaprijedilo njegovo učenje. Kao alat za učenje, simulacije se većinom oslanjaju na neke druge teorije učenja i primjenjuju njihove principe.

Ipak, ono što je karakteristično za učenje simulacijom je otkriće da su reprezentacije sustava često složene i teške za početnika da bi mogle olakšati njegovo učenje. Iako su načela ljudske kognitivne strukture i metode smanjenja kognitivnog opterećenja uzete u obzir prilikom projektiranja simulacije, pokazalo se kako učenici i dalje često nisu u mogućnosti uspješno međusobno povezati višestruko reprezentirane elemente. Ovaj problem moguće je opisati u kontekstu prethodnog znanja.3) Do sada su predložena dva uspješna načina rješavanja ovog problema:

  • aktivna integracija (active integration) reprezentacija4) u složeni sustav od strane onoga koji uči (npr. Povezati imena elemenata s njihovom simboličkom reprezentacijom)5), i
  • model napredovanja (model progression), ili započinjanje sa jednostavnim simulacijskim modelima i zatim polako povećavanje njihove složenosti 6)7).

Učenje simulacijom također može biti vođeno ili ne, ali istraživanja su pokazala da upute u obliku hipoteza, nudeći interpretacije, zadatke za dovršiti ili strukturiranje mogu biti korisne8)9)10).

Koje je praktično značenje učenja simulacijom?

Danas se primjeri učenja simulacijom često mogu pronaći u obrazovanju u područjima medicine 11), fizike12), biologije13) kao i u drugim područjima te su rezultati pozitivni14). Primjer za to je “Harvey”, simulator kardiološkog pacijenta. Nedavno istraživanje15) dodatno je pokazalo nadređenost učenja simulacijom nad problemskim učenjem (koje se također primjenjuje u medicinskim školama) po pitanju učenja kritičkog procjenjivanja i vještina upravljanja.

Kako se učenje simulacijom učestalo koristi u medicinskom obrazovanju16), nedavno istraživanje razmotrilo je rezultate 670 povezanih članaka i identificiralo 10 ključnih aspekata učenja simulacijom u medicinskom obrazovanju koji poboljšavaju učenje 17):

  • pružanje povratnih informacija učenicima,
  • ponavljanje vježbe dovodi do usavršavanja,
  • integracija nastavnog plana i programa za učenje simulacijom,
  • vježbanje s rasponom razina težine (obično raste),
  • višestruke strategije učenja, a ne samo nastavniku usmjeren pristup,
  • korištenje simulatora koji odražavaju raznovrsne probleme pacijenata,
  • kontrolirano okruženje u kojem nema negativnih posljedica za pogreške,
  • aktivno individualizirano učenje,
  • jasno definirani i mjereni ishodi,
  • simulator je izrazito sličan stvarnoj kliničkoj praksi.

Kritike

Mnoga ranija istraživanja u ovom području pronašla su da je učenje simulacijom, barem za početnike u učenju teško te da imaju poteškoće u postizanju ciljeva i rezultata u učenju kroz simulaciju18)19) ili da imaju probleme verbalizacije rezultata i stečenog znanja20). Činilo se da bogatstvo informacija koje student može izvući iz simulacije čini njegovo učenje težim osim ako je prije toga pojednostavljeno i dobro strukturirano.

Ključne riječi i najvažnija imena

Literatura

Pročitaj više

4)
Reprezentacije su još jedan problem učenja simulacijom jer je njihova učinkovitost ovisna o domeni. Primjerice, učinkovitost različitih vrsta reprezentacija kod učenja statistike putem simulacije opisana je u Kollöffel, Bas Jan. Shvaćanje : uloga vanjskih reprezentacija u simulacijski usmjerenom ispitivanju učenja. University of Twente, 2008.
18)
Glaser, R., Schauble, L., Raghavan, K., i Zeitz, C. Znanstveno zaključivanje kroz različite domene. In E. de Corte, M. Linn, H. Mandl and L. Verschaffel (Eds.), Okruženja za učenje putem računala i rješavanje problema (NATO ASI series F: Computer and Systems Series) (345–373). Berlin: Springer. 1992.
hr/instructional_design/simulation-based_learning.txt · Zadnja izmjena: 2023/06/19 18:03 (vanjsko uređivanje)