Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:learning_theories:assimilation_theory

Ovo je stara izmjena dokumenta!


Teorija asimilacije

Općenito

Teorija asimilacije (nazvana i submisivnom teorijom ili teorijom naprednog organiziranja) jedna je odkognitivnih teorija učenja, razvijena 60-ih godina prošlog stoljeća od strane američkog psihologa Davida Ausubela. Ausbel je kognitivni psiholog 1)2) inspiriran radom Jeana Piageta (vidi: Kognitivna teorija razvoja) i smatrao je neadekvatnom 3), jako utjecajnu (tada u to vrijeme) neo-bihejvioralnu teoriju. Ausubel se bavio razvojem teorije verbalnog učenja i sličnim metodama (učenja) koje se primjenjuju u školskim razredu4).

Što je teorija asimilacije ?

Prema Ausubelovoj teoriji, učenje se javlja razvijanjem novih kognitivnih struktura koje pohranjuju novostečene informacije. Kognitivna struktura je centralni termin ove teorije, a definira se kao:

  • pojedinčeva organizacija, stabilnost i jasnoća znanja u pojedinom području koju možemo dohvatiti u bilo kojem trenutku5) koja je “hijerarhijski organizirana u terminima vrlo uključujućih kocepata (highly inclusive concepts) unutar kojih su podvedeni manje uključujući podkoncepti (subsumed less inclusive subconcepts) i ostale pripadne informacije”.6)

Kao što je spomenuto, znanje je u teoriji asimilacije hijerarhijski organizirano u obliku piramide gdje se općenitije ideje i koncepti pojavljuju na vrhu piramide, a što idemo niže na toj piramidi, možemo naći sve specifičinije ideje i koncepte. Novo znanje je asimilirano (assimilated) u hijerarhiju usidrenjem (anchoring) u već postojeće općenitije koncepte zvane usidreni koncepti). Usidreni koncept je karakterističan po dostupnosti, čistoći, stabilnosti i važnosti u kognitivnoj strukturi te može diskriminirati koncepte koji se tek trebaju naučiti.7) Karakteristike postojećih koncepata (potencijalna mjesta za usidrenje) definiraju općenite karakteristike pojedinčeve kognitivne strukture: ako je dobro organizirano, omogućuje brže učenje u smislu dodavanja novih ideja i struktura i zato se to smatra ključnim aspektom učenja. Ako je kognitivna struktura neorganizirana ili loše povezana, učenje novih informacija biti će znatno teže.

  A visual representation of Ausubels theory. Image borrowed from: http://cmapspublic2.ihmc.us/... Click on the picture to follow the link.

Ausubel razlikuje smisleno učenje i učenje napamet.

  • Smisleno učenje (meaningful learning) je učenje koje je jako usidreno i integrirano u kognitivnu strukturu. Pojavljuje se kada učenik može pronaći smisao u prezentiranoj informaciji. Smisleno učenje se neće pojaviti ako nove informacije nisu jasno prezentirane što bi im omogućavalo povezivanje s drugim informacijama, osim ako učenik već ne posjeduje informacije kojima može povezati nove ideje/informacije ili ako ih učenik namjerno i svjesno pokuša povezati.
  • Učenje napamet (rote learning) je učenje koje je neusidreno i nepovezano s postojećim konceptima i zato se lako zaborave.

Kao rezultati smislenog učenja, nove ideje/informacije ostati će usidrene i nazivaju se nepotrošnim (subsomer) (usidreno mjesto ideja). Naravno, to ne podrazumijeva da se naučene ideje/informacije ne mogu zaboraviti: ovaj proces, nazvan obliterantna subsumcija, događa se kada specifične ideje postaju sve manje i manje prepoznatljive od svojih subsomer dok nisu konačno zaboravljene.

Definirani koncept smislenog učenja vodi do sljedećeg važnog aspekta Ausubelove teorije: staro znanje (prior knowledge). Kako je povezivanje starog s novim krucijalno za smisleno učenje, staro znanje ili postojeće ideje/informacije su ključ za povezivanje ili nepovezivanja novih znanja.

  • Da trebam reducirati cijelu psihologiju obrazovanja na samo jedan princip, rekao bih sljedeće: Najvažniji faktor koji utječe na učenje jest koliko znanje učenik već ima. Provjerite to i učite u skladu s tim..8)

Sljedeći važan, ali i kontroverzan dio Ausubelove teorije jest napredni organizatori (advence organizers): Uvodni materijal koji je prezentiran prije materijala za učenje, ali je “na višoj razini od apstrakcije, općenitosti i uključivosti9) od materijala za učenje. Svrha naprednih organizatora jest pomoći zamijeniti concepte koji nedostaju i premostiti novi materijal do učenikove uspostavljene kognitivne strukture.10) Oni pomažu shvatiti učeniku gdje se može novi materijal spremiti i povezati s starim znanjem i ne bi se trebao pomiješati sa sažecima i pregledima koji obično prezentiraju ključne ideje/informacije materijala.

Napredni organizatori bi trebali biti od velike pomoći studentima koji imaju lošiju organizaciju kognitivnih struktura, jer organizirane kognitivne strukture već imaju razvijene usidrene ideje. Organizatori mogu biti najproduktivniji kod bliskih pojmova ili unitarnih tema kada ih treba naučiti i kada se učenikovo staro znanje može procijeniti. Napredni organizatori mogu uključiti različite tipove materijala kao što su slike, verbalne opise, tehnike prethodnog ispitivanja i kulturalnu pozadinu znanja11). Za sada nisu pronađene značajne razlike u efektima tipova organizatora12).

Ausubelove ideje o ljudskim kognitivnim strukturama su također poslužile kao motivacija za uvođenje koncepta mapiranja i slične nastavne materijale.13)

Koje je praktično znanje teorije asimilacije ?

Smisleno učenje Ausubelove teorija asimilacije predstavlja vrijedan koncept za edukacijski proces u kojemu prevladava učenje napamet. Učenje stranih jezika često zahtijeva učenje napamet brojih iznimaka u jeziku gramatičkih struktura (poput njemačkih jakih glagola). Ovo učenje napamet bi bilo lakše i kraće kada bi se mogli novi materijal povezivati sa starim materijalom jezičnih koncepata.

  • Uspješni nastavni proces ovisi i o učitelju i o učeniku. Ausubel smatra proces poučavanja kao nastavu za objašnjavanje (učiteljev jezgroviti pristup, učitelj predstavlja koncepte i ideje koje bi trebao učenik učiti) i učenje kao učenje prijemom (učitelj “stavlja” nove ideje/informacije u kontekst učenikove kognitivne strukture), ali napominje kako će učenja doći, samo ako se učenik sam aktivno potrudi povezati novi materijal sa već znanim starim materijalom.
  • Staro znanje je ključ za daljnje učenje. Kako bi upotpunio sve potrebno za smisleno učenje učenik treba imati krucijalne visoke koncepte (staro znanje) koje će poslužiti kao usidreno mjesto (anchoring sites) za novo znanje ili treba biti opremljen odgovarajućim organizatorima.
  • Nakon što je učitelj siguran u učenikovo staro znanje, učitelj treba prezentirati materijal učenja u organizirani i strukturirani način (počinjati od generalnih pojmova te ići prema sve specifičnijima), preći reference starih i novih ideja koristeći različita nastavna pomagala ili prikaza te truditi se nastaviti ili uvoditi veliku količinu prakse kod naučenenog materijala u svrhu olakšavanja asimilacije.
  • Napredni organizatori. Za primjer i savjet kako napraviti grafički organizator vidi Baxedellov The 3 C's of Graphic Organizers. Istraživanja pokazuju pozitivne efekte naprednih organizatora.14)15)16)17)

Kritike

Kritike Ausubelove teorije često se referiraju na činjenicu da nije različito opisao izgradnju organizatora tako da različita istraživanja govore o različitim rezultatima njihove efikasnosti18). Ausubelova teorija je također po svojim navodima drugačija od Jerome Brunerove teorije učenje otkrivanjem.

Ključne riječi i najvažnija imena

* Teorija učenja asocijacijama, kognitivna struktura, koncepti, subkoncepti, hijerarhija, usidriti, oblitarna subsumcija, smisleno učenje, učenje napamet, subsumcija, organizator

Literatura

Pročitaj više

hr/learning_theories/assimilation_theory.1387477800.txt.gz · Zadnja izmjena: 2023/06/19 17:49 (vanjsko uređivanje)