Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:learning_theories:contiguity_theory_and_one_trial_learning

Ovo je stara izmjena dokumenta!


Teorija kontigviteta i učenje iz jednog pokušaja

Općenito

Teorija kontigviteta (Contiguity theory) ili zakon kontigviteta (law of contiguity) i učenje iz jednog pokušaja (one trial learning) su ideje koje je 1920-ih uveo američki filozof, matematičar i psiholog Edwin Guthrie u suradnji sa Stevensonom Smithom. Zakon kontigviteta podrazumijeva da je bliska vremenska povezanost (close temporal relationship) podražaja i odgovora jedini nužan uvjet za stvaranje asocijacija između njih.

Što je teorija kontigviteta i učenje iz jednog pokušaja?

Guthrie je pokušao objasniti učenje kroz povezivanje podražaja s odgovorom.1) Učenje je, u terminima ponašanja, funkcija okoline. Prema Guthrieu, učenje je povezivanje određenog podražaja s određenim odgovorom. Međutim, povezivanje će se dogoditi samo ako se podražaj i odgovor pojave u dovoljno bliskom vremenskom razmaku jedan poslije drugog (zakon kontigviteta). Povezivanje je uspostavljeno tijekom prvog susreta s podražajem (učenje jednim pokušajem). Ponavljanja ili potkrepljenja u obliku nagrade ili kazne ne utječu na snagu povezanosti. Ipak, svaki podražaj je ponešto različit te je zato potrebna veća količina ponavljanja da bi se formirao općeniti odgovor. Prema Guthrieu, ovo je jedina vrsta učenja koja postoji, stoga on nije teoretičar potkrepljenja (reinforcement theorist), nego teoretičar kontigviteta (contiguity theorist).

Složenija ponašanja sastoje se od niza pokreta (navike)2), gdje je svaki pokret mala kombinacija podražaja i odgovora. Tijekom učenja iz jednog pokušaja ne uče se cijela ponašanja,nego nizovi pokreta od kojih se aktivnost sastoji (inkrementalno učenje). Neuspješne aktivnosti ostaju nenaučene jer su zamijenjene kasnijim uspješno naučenim aktivnostima. 3) Drugi istraživači poput Johna Watsona proučavali su cijelokupne aktivnosti samo zato jer je to bilo jednostavnije, ali pokreti su, prema Guthrieu, ono što bi se zapravo trebalo istraživati.

Zaboravljanje se ne događa zbog protoka vremena, već zbog interferencije. Kako vrijeme prolazi, podražaji se mogu povezati s novim odgovorima. Tri različite metode mogu pomoći da se stare nepoželjne navike zaborave i zamjene novima4):

  • Metoda umora (Fatigue method) - Koristeći brojna ponavljanja, životinja postaje toliko umorna da više ne može reproducirati stari odgovor i uvodi novi odgovor (ili jednostavno ne reagira).
  • Metoda praga (Threshold method) - Prvo se izlaže slaboj verziji podražaja koja je ispod razine praga. Njegova snaga se postupno povećava sve dok se puni podražaj ne može tolerirati bez stvaranja nepoželjnog odgovora.
  • Metoda nespojivih odgovora (Incompatible stimuli method) - Odgovor je „odučen“ stavljajući životinju u situaciju u kojoj se ne može izvršiti nepoželjan odgovor.

Iako je zamišljena kao opća teorija učenja, Guthrieva teorija je uglavnom testirana samo na životinjama. 5)

Koje je primijenjeno značenje teorije kontigviteta i učenja iz jednog pokušaja?

Prema Guthrijevim riječima, “učimo jedino ono što sami napravimo6). Učenja mora biti aktivno, odnosno uključivati i učiteljevu i učenikovu aktivnost kako bi se podražaj i odgovor mogli povezati unutar vremenskog ograničenja. Guthrie je svoje ideje primijenio u liječenju poremećaja ličnosti.

Kritike

Guthrijeve teorija je ispočetka bila preferirana zbog svoje jednostavnosti, ali kasnije je iz istog razloga kritizirana. Njena jednostavnost kasnije je pretvorena u nepotpunost . Također, zasnovana je na nedovoljno eksperimentalnih podataka te je kritizirana zbog toga što nije mogla objasniti zašto se ljudi često ponašaju različito u istim situacijama. 7).

Ključne riječi

  • teorije kontigviteta, učenje iz jednog pokušaja, pokret, zaboravljanje

Literatura

Pročitaj više

Recentna literatura

hr/learning_theories/contiguity_theory_and_one_trial_learning.1389560186.txt.gz · Zadnja izmjena: 2023/06/19 17:49 (vanjsko uređivanje)