Ovo je stara izmjena dokumenta!
Teorija kognitivnih stupnjeva razvoja (znana i kao kognitivističko-razvojna teorija ili genetska epistemologija1)) je iznesena od švicarskog dječjeg psihologa Jean Piaget u 1950-tim godinama. Ova teorija opisuje razvoj kognitivnih procesa koji su značajni za razumjevanje, ali i ograničavaju učenja. Prema Piagetu,
U 1947.3) Piaget je prvo predstavio svoja četiri stupnja ljudskog kognitivnog razvoja: senzomotorički, preoperacijski, konkretni i formalni, na način kako su opisani u nastavku. Godine koje govore kada se pojavljuje određeni stupanj su prosječne vrijednosti.
Značajnost Piagetova razvojnog modela su ograničenja koje određeno razdoblje kognitivnog razvoja postavlja na učenje. Ta ograničenja znače da što se može naučiti ovisi o trenutnom razvojnom stupnju. Pojedinac treba biti učen da primjeni razvijene kognitivne strukture na novi materijal, ali da bi naučio nove strategije prvo se moraju razviti pripadajuće strukture.
Učenje prema Piagetu događa se putem dva procesa: asimilacijom u postojeće sheme (mentalne konstrukte koje pojedinac koristi za organiziranje i prilagodbu okolini) i akomodacijom kada je potrebna promjena sheme.4)
Piageta je zanimala i metodika poučavanja za djecu u kojoj se zalagao za:
Te pretpostavke uvjerile su Piageta da je učenje procedurama tutorstva neučikovito i da bi konstruktivno učenje trebalo dati puno bolje rezultate. Do sada, istraživanja su ubrzo pokazala da su obje pretpostavke općenito netočne.
Piagetova teorija predlaže da u namjeri da učenje učini učikovitim,
Odvojeno od toga, Piaget je uglavnom bio orijentiran na učenje u
Ono što bi se također trebalo uzeti u obzir je da premda sva djeca idu kroz iste korake u svojem razvoju, rade to s različitim tempom. Edukacijski procesi bi prema tome trebali biti više fokusirani na pojedince i male grupe unutar razreda nego na razred kao cjelinu.
Jedan od predloženih načina mjerenja granice između preoperacionalnog razdoblja i razdoblja konkretnih operacija koje je Piaget predložio su eksperimneti konzervacije. Na primjer, dvije jednako napunjene čaše narrov tekućinom su prezentirane djetetu, nakon čega je tekućina iz jedne čaše prelijana u treću užu čašu. Dijete se pita koja čaša sadržava više tekućine. Jedino dijete u razdoblju konkretnih ili apstraktnih operacija bi trebalo zaključiti da je u obje čaše jednaka količina tekućine.
Unatoč tome što se prema Piagetovoj teoriji te razlike u stupnjevima ne mogu prevladati nikakvom vrstom treninga, brojni eksperimneti 5) su dokazali suprotno. Djetetova sposobnost učenja( barem za koncepte konzervacije) nije strikno definirana njegovim trenutnim stadijem kognitivnog razvoja u skladu s Piagetovom teorijom.
Eksperimenti su također pokazali da su i druge metode poučavanja uključujući tutorstvo ili socijalno učenje putem opažanja bile jednako uspješne kao i učenje samo-otkrivanjem.
Kao rezultat kritika Piageta općenito je naglašeno da,
Redes de Computadores e suas aplicações na Educação - Piaget's Stage Theory of Development. Retrieved March 21, 2011.
University of Hawaii - Honululu Community Coledge - PIAGET'S COGNITIVE STAGES. Retrieved March 20, 2011.
Stage Theory of Cognitive Development (Piaget) at Learning Theories. Vraćeno Ožujak 21, 2011.
Edwards, L., Hopgood, J., Rosenberg, K. and Kymberley Rush. Development, Learning and inclusive Teaching: Mental Development and Education. Vraćeno Ožujak 21, 2011.
Wood, Kay C., Smith, H. and Daurice Grossniklaus. Piaget's Stages of Cognitive Development. Vraćeno Ožujak 11, 2011.
Piaget, J., Gruber, H.E. and Voneche, J.J. The essential Piaget. New York: Basic Books. 1977.
Piaget, J. The Origins of Intelligence in Children. New York: International University Press. 1952.
Piaget, J. Studies in reflecting abstraction. London: Psychology Press. 2001.
Lourenço, O. and Machado, A. In defense of Piaget's theory: A reply to ten common criticisms. 1996.