Teoriju stadija kognitivnog razvoja (stage theory of cognitive development)(znana i kao kognitivističko-razvojna teorija ili genetska epistemologija¹⁾) u 1950-im godinama predstavio je švicarski dječji psiholog Jean Piaget. Ova teorija opisuje razvoj kognitivnih procesa ključnih za razumijevanje, ali i ograničavanje učenja. Prema Piagetu,

• “Učenje nije ništa drugo nego dio kognitivnog razvoja koji je olakšan iskustvom.”²⁾

1947.³⁾ Piaget je po prvi put predstavio svoja četiri stupnja ljudskog kognitivnog razvoja: senzomotorički, predoperacijski, konkretni i formalni, na način kako su opisani u nastavku. Godine pojavljivanja određenog stupanja su prosječne vrijednosti.

• Senzomotoričko razdoblje (sensorimotor period) (od rođenja do 2 godine): U ovom stadiju kognitivni sustav dojenčeta je ograničen na motoričke reflekse, ali i na neke kompleksnije postupke izgrađene na tim refleksima. Dojenče je u interakciji s okolinom, uči razumijevati svijet i stječe kapacitet za unutarnje mišljenje.
• Predoperacijsko razdoblje (preoperational period) (2 do 7 godina): Djeca sada razvijaju jezik i sposobnosti mentalnog predočavanja, ali još uvijek ne mogu konceptualizirati apstraktno i nemaju svijest o vremenu. Inteligencija postaje manje egocentrična i više socijalizirana. Dijete sada može misliti o događajima i stvarima koje nisu prisutne u vrijeme pričanja. Ono može vidjeti svijet samo iz svoje perspektive te pretpostavlja da to tako čine i drugi. Kod poučavanje djeteta u ovom stupnju mora se uzeti u obzir njegovo nepotpuno razumijevanje koncepata fenomena vremena.
• Razdoblje konkretnih operacija (concrete-operational period) (7 do 11 godina): Djeca na ovom stupnju razvoja su sposobna za simultano analiziranje više perspektiva. Veliki dio učenja je proveden kroz asimilaciju. Iako mogu razumjeti konkretne probleme i razviti vještine zaključivanja, prema Piagetu oni još uvijek ne mogu analizirati apstraktne probleme i sve njihove logične posljedice.
• Razdoblje formalnih operacija (formal-operational period) (11 do adolescencije): Piaget tvrdi da je posljednji oblik kognicije postignut na ovom stupnju. Sposobnosti apstraktnog mišljenja na ovom stupnju su vrlo slične onima kod odraslih. Pojedinac na ovom stupnju je sposoban za hipotetske i deduktivne, ali i refleksivne i analitičke vještine zaključivanja. Ovo bi trebao biti posljednji stupanj kognitivnog razvoja i unatoč tome što će se baza znanja pojedinca još proširiti, njegove mogućnosti mišljenja su sada najveće.

Značajnost Piagetova razvojnog modela su ograničenja koje određeno razdoblje kognitivnog razvoja postavlja na učenje. Ta ograničenja znače da ono što se može naučiti ovisi o trenutnom razvojnom stupnju. Pojedinac treba biti učen da primjeni razvijene kognitivne strukture na novi materijal, ali da bi naučio nove strategije prvo se moraju razviti pripadajuće kognitivne strukture.

Učenje se prema Piagetu događa putem dva procesa: asimilacijom u postojeće sheme (mentalne konstrukte koje pojedinac koristi za organiziranje i prilagodbu okolini) i akomodacijom kada je potrebna promjena sheme.⁴⁾

Piageta je zanimala i metodika poučavanja za djecu u kojoj se zalagao za:

• Naturalizam - vjerovanje da je prirodno učenje najbolje učenje. Porijeklo te ideje može se pronaći kod Jean Jacques Rousseaua i znači da se najbolje učenje događa tijekom svakidašnjih procesa i spontanog stjecanja operacija ili koncepata kroz normalno iskustvo. Ova se ideja činila intuitivnom i u tom vremenu bila je prihvaćena bez eksperimentalne validacije.
• Konstruktivizam - Piaget je bio teoretičar konstruktivizma koji je tvrdio da djeca konstruiraju svoja znanja putem interakcije njihovih bioloških predispozicija s njihovim iskustvom. Aktivno samo-otkrivanje pravila u podlozi trenutnih koncepata i ishoda je ključno u učenju.

Te pretpostavke uvjerile su Piageta da je učenje procedurama tutorstva neučikovito i da bi konstruktivno učenje trebalo dati puno bolje rezultate. Do sada ipak, istraživanja su ubrzo pokazala da su obje pretpostavke općenito netočne.

Piagetova teorija predlaže da, u namjeri da učenje učini učikovitim,

• učenikov stadij kognitivnog razvoja se mora uzeti u obzir ili će učenje biti gubitak vremena,
• ne smiju se činiti prislini koraci unaprijed,
• učenje bi se trebalo izvoditi u prirodnim svakidašnjim uvjetima putem aktivnog eksperimentiranja.

Odvojeno od toga, Piaget je uglavnom bio orijentiran na učenje u

• predoperacijskom razdoblju – kad se djeca trebaju i mogu aktivno uključiti u učenje i istraživanje, i
• razdoblju konkretnih operacija – kad je učenje olakšano kroz mogućnost da se postave pitanja i prime objašnjenja koja omogućuju učeniku da mentalno manipulira informacijama.

Ono što bi se također trebalo uzeti u obzir je činjenica da premda sva djeca prolaze iste korake u svojem razvoju, rade to s različitim tempom. Edukacijski procesi bi prema tome trebali biti više fokusirani na pojedince i male grupe unutar razreda nego na razred kao cjelinu.

Jedan od predloženih načina mjerenja granice između predoperacionalnog razdoblja i razdoblja konkretnih operacija koje je Piaget predložio su eksperimenti konzervacije. Na primjer, dvije jednake čaše napunjene tekućinom su prezentirane djetetu, nakon čega je tekućina iz jedne čaše prelijana u treću užu čašu. Dijete se pita koja čaša sadržava više tekućine. Jedino dijete u razdoblju konkretnih ili formalnih operacija je sposobno zaključiti da je u obje čaše jednaka količina tekućine.

Unatoč tome što se prema Piagetovoj teoriji te razlike u stupnjevima se ne mogu prevladati nikakvom vrstom treninga, brojni eksperimneti ⁵⁾ su dokazali suprotno. Djetetova sposobnost učenja (barem za koncepte konzervacije) nije strikno definirana njegovim trenutnim stadijem kognitivnog razvoja u skladu s Piagetovom teorijom.

Eksperimenti su također pokazali da su i druge metode poučavanja uključujući tutorstvo ili socijalno učenje putem opažanja, bile barem jednako uspješne kao i učenje samo-otkrivanjem.

Kao rezultat kritika Piageta općenito je naglašeno da,

• su njegovi stupnjevi razvoja prejednostavni ili podcjenjuju dječje sposobnosti
• niti on, ni njegovi suradnici nisu ostavili instrument za dijagnosticiranje djetetovog trenutnog stadija kognitivnog razvoja,
• njegovi eksperimenti nisu dizajnirani dovoljno pažljivo da isključe druga objašnjenja,
• ponudio je premalo dokaza za svoju teoriju, i da
• nije odgovorio na važna pitanja poput socijalnog i motivacijskog utjecaja na kognitivni razvoj.

• Senzomotoričko razdoblje, predoperacijsko razdoblje, razdoblje konkretnih operacija, razdoblje formalnih operacija, kognitivni razvoj
• Jean Piaget

Zimmerman, Barry J., and Dale H. Schunk. Educational psychology: a century of contributions. Routledge, 2003.

Redes de Computadores e suas aplicações na Educação - Piaget's Stage Theory of Development. Pribavljeno 21. Ožujak, 2011.

University of Hawaii - Honululu Community Coledge - PIAGET'S COGNITIVE STAGES. Pribavljeno 20. Ožujak, 2011.

Stage Theory of Cognitive Development (Piaget) at Learning Theories. Pribavljeno 21. Ožujak, 2011.

Edwards, L., Hopgood, J., Rosenberg, K. and Kymberley Rush. Development, Learning and inclusive Teaching: Mental Development and Education. Pribavljeno 21. Ožujak, 2011.

Wood, Kay C., Smith, H. and Daurice Grossniklaus. Piaget's Stages of Cognitive Development. Pribavljeno 11. Ožujak, 2011.

Mohan, Radha. Innovative Science Teaching: For Physical Science Teachers 3Rd Ed. PHI Learning Pvt. Ltd., 2007.

Piaget, J., Gruber, H.E. and Voneche, J.J. The essential Piaget. New York: Basic Books. 1977.

Piaget, J. The Origins of Intelligence in Children. New York: International University Press. 1952.

Piaget, J. Studies in reflecting abstraction. London: Psychology Press. 2001.

Lourenço, O. and Machado, A. In defense of Piaget's theory: A reply to ten common criticisms. 1996.

Shahsavari, M. Jean Piaget's Ideas About Foundations of Education. Australian Journal of Basic and Applied Sciences, 2012.

Harris, P. L. Piaget on causality: The Whig interpretation of cognitive development. British Journal of Psychology, 2009.