Kellerov plan
Općenito
Kellerov plan (drugog naziva personalizirani sustav nastave) je nastavna metoda koju su uveli Fred Keller, J. Gilmour Sherman, i nekoliko drugih istraživača u 1960-im).
1) Ova prilagođena metoda učenja bila je usmjerena na unaprijeđenje učenja u srednjoj školi.
Što je Kellerov plan?
Kellerova ideja bila je učiniti nastavu višeg obrazovanja prilagođenijom individualnim potrebama. Njegova metoda je prvi put uvedena 1962. kako bi pomogla pri uspostavljnju Odjela za Psihologiju na Sveučilištu u Braziliji i osmišljavanju predmeta za studente. Nakon dodatnih prilagodbi, ključni apekti ove metode mogu se opisati na sljedeći način: 2)
Idi-vlastitim-tempom. Učenik se može kretati sadržajem predmeta vlastitim tempom, neovisno o ostalim učenicima.
Detaljne definicije ciljeva učenja.
Zahtjev za savršenstvom jedinica. Kako bi napredovao do sljedeće jedinice, učenik mora pokazati savladanost prethodne jedinice.
Naglasak na
pisanim materijalima. Naglasak je na učenju iz pisanih materijala. Predavanja i demonstracije
pružati će se samo kada ste pokazali spremnost da ih cijenite; nikakva ispitivanja se neće temeljiti na njima: i ne morate ih pohađati ako ne želite.3) Rad s prokuratorima. Prokuratori povećavaju socijalni aspekt obrazovnog procesa, omogućuju ponovljenja testiranja s neposrednim bodovanjem i podučavanjem.
Ipak, kako je ovo bihevioralni model učenja, a sam Keller je teoretičar napretka, on također naglašava da nastavnik sam odlučuje o sadržaju koji se uči i sredstvima napretka koja koristi. Modularizacija podjele sadržaja na nekoliko zatvorenih jedinica se također može smatrati vrstom oblikovanja ili formiranja željenog ponašanja, malo pomalo.
Koje je praktično značenje Kellerova plana?
Praktično značenje Kellerova plana sastoji se u provedbi iznad navedenih mjera u praksi. Primjer toga je brošura s opisom Kellerovih metoda korištena u predmetu prvog semestra Opća psihologija iz 1967.
Kritike
Kritike Kellerove metode uključuju:4)5)
ograničene nastavne metode,
neophodan dodatni napor nastavnika i asistenata,
visoke stope odustajanja, i
smanjenu ljudsku interakciju.
Ključne riječi i najvažnija imena
Literatura
Pročitaj više
Daly, D. W., and S. M. Robertson. Keller Plan in the Classroom, 1978.
Keller, Fred Simmons, and John Gilmour Sherman. PSI, the Keller plan handbook: essays on a personalized system of instruction. W. A. Benjamin, 1974.
Rae, Andrew. Self‐paced learning with video for undergraduates: a multimedia Keller Plan. British Journal of Educational Technology 24, no. 1: 43-51. January 1993.
Burton, J. K., Moore, D. M., & Magliaro, S. G. Behaviorism and instructional technology. In D. H. Jonassen (Ed.), Handbook of Research for Educational Communications and Technology (pp. 46-73). New York: Macmillan, 1996.
Eyre, H.L. (2007). Keller’s Personalized System of Instruction: Was it a Fleeting Fancy or is there a Revival on the Horizon? The Behavior Analyst Today, 8 (3), 317-324.
Grant, L. K. ˛Spencer, R. (2003). The Personalized System of Instruction: Review and applications to distance education. The International Review of Research in Open and Distance Learning, 4 (2), 1-17.