Jedno od prvih istaknutih istraživanja ljudskog pamćenja je 1890. godine proveo William James. Temeljem vlastitih istraživanja, James je pretpostavio da se pamćenje sastoji od dva sustava (dihotomno pamćenje)¹⁾ :

• primarno pamćenje, koje traje nekoliko sekundi i drži informacije u našoj svijesti, i
• sekundarno pamćenje, koje je neograničenog trajanja i po potrebi se može dozvati u svijest.

Mjera kapaciteta kratkoročnog (primarnog) pamćenja je nastala čak i nešto ranije, 1887, od strane Josepha Jacobsa, koji je testirao raspon brojeva koje su njegovi studenti mogli zapamtiti^​2) . Vodeći se kriterijem da najmanje 50% brojeva mora biti točno zapamćeno, njegovi sudionici su uglavnom pamtili oko 7 brojki. Također je zamijetio da se dobiveni rezultati mogu poboljšati grupiranjem brojeva (npr. u grupe od tri) ili čitajući naglas.

Slične rezultate izvijestio je i George Miller 1956³⁾ . Na osnovi vlastitih istraživanja, sugerirao je da je kratkoročno pamćenje kod ljudi određeno brojem chunkova ili kognitivnih cjelina koje pojedinac može zapamtiti, neovisno o tome radi li se o slovu, brojci ili riječi. Ovaj je broj u prosjeku jednak sedam i obično varira između pet i devet.

Ovo istraživanje je pojačalo zanimanje za istraživanje ljudskog pamćenja. Do tada, bilo je općeprihvaćeno da do zaboravljanja dolazi zbog interferencije ciljne informacije s novostečenom informacijom. Ova ideja, poznata kao retroaktivna interferencija^{​ 4)} , uvedena je 1900 od strane Georga Eliasa Müllera i Alfonsa Pilzeckera​ ⁵⁾ koji su zaključili da učenje ne uzrokuje trenutno i dugotrajno pamćenje, već da pamćenju treba vremena za konsolidaciju (Konsolidierung). To znači da je u razdoblju konsolidacije pamćenje osjetljivo. Tijekom 1950-ih, John Brown ⁶⁾ i Lloyd i Margaret Peterson ⁷⁾ proveli su istraživanje o zaboravljanju informacija, nudeći druga objašnjenja zaboravljanja. Njihova hipoteza kaže da do zaboravljanja dolazi zbog brzog propadanja traga pamćenja (the neural substrate of retention) u trenutku uspostave. Oba razloga će kasnije biti potvrđena kao točna.

Drugi problem o kojemse raspravljalo tijekom 1960-ihje da lise ljudsko pamćenje sastoji od jedne ili dvije komponente. Neki znanstvenici, poput Arthura Meltona^{8 ) ​} , tvrdili su da sui kratkoročno pamćenje( STM) i dugoročno pamćenje( LTM) samo dvije podkomponente ovisneo istom sustavu. Opravdaoje svoje mišljenje dokazimao aktivaciji dugoročnog pamćenjau eksperimentima kratkoročnog pamćenja. Iako su njegovi radovi bili jako utjecajni, tijekom godinase nakupilo sveviše dokaza koji su govoriliu prilog postojanju barem dva odvojena sustava pamćenja.

Prvi utjecajniji dvokomponentni model pamćenja uveli su, 1968, Richard Atkinson i Richard Shiffrin ^{9 )} . Njihov se model sastojao od dugoročnog i radnog ili kratkoročnog pamćenja te je kasnije nadograđen dodatnom komponentom, senzorno pamćenje. Senzorno pamćenje sadrži sve senzorne modalitete i služi kao kratkotrajna tampon zona prije no što informacija uđe u kratkoročno pamćenje. Kratkoročno pamćenje je privremeno skladište za nove informacije prije njihovog ulaska u dugoročno pamćenje, ali se također koristi i za kognitivne zadatke, razumijevanje i učenje.

Tvrdnja o dva odvojena sustava pamćenja, dugoročno i kratkoročno pamćenje, se danas smatra točnom. Ova tvrdnja je podržana razlikama u:

• kapacitetu (mali za STM i velik ili neograničen za LTM)
• vremenskom ograničenju (informacije u STM-u vremenski propadaju , što nije slučaj u LTM-u)
• brzini zadržavanja (vrlo visoka za STM i nešto manja za LTM)
• vremenu usvajanja informacija (kratko za STM i duže za LTM)
• kodiranju informacija (semantičko za LTM i akustično ili vizualno za STM), i
• oštećenoj vrsti pamćenja kod pacijenata koji su pretrpjeli tjelesna oštećenja

Jedan pojam je potrebno razjasniti: radno pamćenje koje se često zamjenjuje za kratkoročno pamćenje. Glavna razlika između njih je da radno pamćenje obično uključuje strukturu i procese izvođene od strane sustava koji upravlja kratkoročnim pamćenjem.

Rončević Zubković, Barabara. Ustrojstvo radnog pamćenja i njegova uloga u jezičnom procesiranju. Psihologijske teme 19, no. 1: 1-29. 2010.

Lechner, Hilde A., Larry R. Squire, and John H. Byrne. 100 Years of Consolidation — Remembering Müller and Pilzecker. Learning & Memory 6, no. 2: 77 -87. March 1, 1999.

Sternberg, R. J. Kognitivna psihologija (Prijevod trećeg izdanja). Naklada Slap, 2005.

¹⁾ Loftus, G. R., and Elizabeth F. Loftus. Human Memory: The Processing of Information. Routledge, 1976.

²⁾ Jacobs, J. Experiments in 'prehension'. Mind, 12, 75-79, 1887. Cited by Baddeley, Alan D. Human memory: theory and practice. Psychology Press, 1997.

³⁾ Miller, G. A. The magical number seven, plus or minus two: Some limits on our capacity for processing information. Psychological Review, 63, 81–97. 1956.

⁴⁾ Forgetting of learned information due to newly acquired information.

⁵⁾ Müller G.E., & Pilzecker A. Experimentelle Beiträge zur Lehre vom Gedächtnis. Z. Psychol. Ergänzungsband 1:1–300. 1900. cited by Lechner, Hilde A., Larry R. Squire, and John H. Byrne. 100 Years of Consolidation — Remembering Müller and Pilzecker. Learning & Memory 6, no. 2: 77-87, March 1999.

⁶⁾ Brown, J. Some Tests of the Decay Theory of Immediate Memory. Quarterly Journal of Experimental Psychology 10, 12-21. 1958.

⁷⁾ Peterson, L. R., & Peterson, M. J. Short-term retention of individual verbal items. Journal of Experimental Psychology, 58, 193-198. 1959.

⁸⁾ Melton, Arthur W. Implication of short-term memory for a general theory of memory, October 1963.

⁹⁾ Atkinson, R.C. & Shiffrin, R.M. Chapter: Human memory: A proposed system and its control processes. In Spence, K.W.; Spence, J.T. The psychology of learning and motivation (Volume 2). New York: Academic Press. pp. 89–195. 1968.

¹⁰⁾ Cowan, N. What are the differences between long-term, short-term, and working memory? Progress in brain research 169: 323-338. 2008.

¹¹⁾ Mcleod, Saul. Memory Psychology. Simply Psychology, 2007.

¹²⁾ See: Milner, B. Amnesia following operation on the temporal lobes. In C.W.M. Whitty & O. L. Zangwill (eds), Amnesia. London: Butterworth, 1966. (damage of LTM without damaging STM), and Shallice, T. & Warrington, E.K. Independent functioning of verbal memory stores: a neuropsychological study. Quarterly Journal of Experimental Psychology, 22, 261–273. 1970. (damaged STM with fully functioning LTM), cited by Baddeley, Alan D. The Psychology of Memory. In Michael D. Kopelman, and Barbara A. Wilson. The Handbook of Memory Disorders. 2nd ed. Wiley, 2002.