Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:instructional_design:incidental_learning

Nenamjerno učenje

Općenito

Nenamjerno učenje (Incidental learning) definirao je McGeough 1942. godine kao:

  • učenje koje nastaje bez specifičnog motiva ili specifične formalne instrukcije…” 1)

Nenamjerno učenje odnosi se na činjenicu da ljudi često uče bez izričite namjere ili bez instrukcija, kao učenje novog vokabulara kroz imitaciju i socijalnu interakciju, učenje socijalnih normi kroz igranje s drugom djecom, učenje geografije kroz putovanje ili pretraživanje web-a. Ova vrsta učenja koristi intrinzičnu motivaciju. Suprotno tome, tradicionalno obrazovanje je većinom orijentirano na ekstrinzičnu motivaciju: učenik bi trebao učiti ono što mu sugerira učitelj kako bi osvojio nagradu ili izbjegao kaznu.

Nenamjerno učenje se često miješa s neformalnim učenjem koje je najčešće namjerno, iako ne vrlo strukturirano. Neki autori smatraju slučajno učenje podtipom neformalnog učenja2).

Što je nenamjerno učenje?

Nenamjerno učenje je najčešće sporedni proizvod neke druge aktivnosti. Ono je spontano, nestrukturirano i subjektivno.3) Neki autori4) definiraju nenamjerno učenje kao učenje koje nastaje jedino bez namjere onoga koji uči ili izvora.

Istraživači su ponudili razne nalaze o nenamjernom učenju, generalno ovisno o tome kako široko je definirano i ovisno o predmetu testiranja. Nenamjerno učenje je pod velikim utjecajem predznanja i lakše je ako je informacija povezana s temom koja je od interesa osobi koja uči. Nenamjerno učenje se često spominje u kontekstu radnog mjesta5)6).

U djetinjstvu, nenamjerno učenje se smatra čestim oblikom učenja (učenje jezika i socijalnih vještina). Neki istraživači7), fokusirani na nenamjerno učenje kroz medije, pokazali su kako djeca uče ponašanja, stavove, vrijednosti i kognitivne informacije kroz gledanje televizijskih programa i reklama. Slično istraživanje na starijim ispitanicima8) rezultiralo je sličnim nenamjernim učenjem informacija, ali manje značajnim promjenama u stavovima. Ipak, nenamjerno učenje postaje više kompleksno za istraživanje na odraslim ispitanicima zbog utjecaja predznanja ili specifičnih interesa ispitanika.

Koje je praktično značenje nenamjernog učenja?

  • “Trik je da se uopće ne uče činjenice, već radije da činjenice budu tek usput za dolaženje do nečega što je učenik prirodno želio znati od samog početka… Trebali bismo iskoristiti učenikove prirodne interese kako bi oni mogli naići na takve činjenice nenamjerno tijekom ostvarivanja svojih ciljeva.”9)

Primjena nenamjernog učenja (barem u širem smislu te definicije) u obrazovnim procesima može biti putem reprezentiranja činjenica koje se trebaju naučiti kroz materijal koji je zanimljiv pojedincu koji uči. Ako je pojedinac motiviran radeći nešto što mu je zanimljivo, može naučiti mnogo bez da to uopće primijeti. Primjer programa za nenamjerno učenje je Road Trip software, dizajniran za pomoć djeci pri učenju geografije Sjedinjenih Američkih Država putem pogonskih simulacija i videa koji su im zanimljivi.

Kritike

Ovisno o definiciji, nenamjerno učenje se, ili ne može koristiti u obrazovanju 10) ili se može koristiti, ali onda uglavnom ignorira načela instrukcijskog dizajna kako bi se “sakrio” dio učenja od učenika (primjerice, sadrže obilje drugih materijala koji posreduje interes učenika). Također, s obzirom da je nenamjerno učenje subjektivno, isto kao i u slučaju učenja otkrićem, lako može rezultirati zabludom ili nesigurnošću uistinu važnih dijelova materijala za učenje11).

Ključne riječi

  • Nenamjerno učenje

Literatura

Pročitaj više

Recentna literatura

1)
McGeoch, John Alexander. The psychology of human learning: an introduction. Longmans, Green and Co., 1942.
2)
Marsick, Victoria J., and Karen E. Watkins. Informal and Incidental Learning. In New Directions for Adult and Continuing Education. Jossey-Bass, A Publishing Unit of John Wiley & Sons, Inc., 2001.
4)
Rogers, A. Learning: Can we change the discourse? Adults learning, 8(5), p116-117. 1997. Cited by Silva, Polly M. Epistemology of Incidental Learning. Faculty of the Virginia Polytechnic Institute and State University. Dissertation. 2007.
5)
Marsick, V. J. and Watkins, K. E. Informal and incidental learning in the workplace. New York: Routledge. 1990.
10)
Ako je definirano tako da ni namjera ni izvor osobe koja uči ne smije biti učenje.
hr/instructional_design/incidental_learning.txt · Zadnja izmjena: 2014/01/17 14:42 od iburic