Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:instructional_design:invitational_learning

Pozivajuće učenje (Invitational learning)

Općenito

Pozivajuću teoriju (Invitational theory) prvi je uveo William Purkey, 1978. godine1) te se njome opisuje obrazovni okvir odnosa učenja/poučavanja temeljen na ljudskim vrijednostima, odgovornosti i sposobnostima. Riječ pozivajuće (inviting) je odabrana jer dolazi od latinske riječi invitare. U prijevodu to znači “ponuditi nešto korisno za razmatranje”, ali definicija implicitno uključuje “etički proces koji obuhvaća neprekidne interakcije među ljudima2).

Učenje se, u kontekstu pozivajućeg učenja, razmatra u društvenom kontekstu, gdje bi učenici trebali biti pozvani od strane učitelja da razvijaju svoje potencijale.

Što je pozivajuće učenje?

Pozivajuća teorija temeljena je na dvije teorijske osnove3):

  • Perceptivna tradicija (The Perceptual Tradition) (“ljudsko ponašanje je rezultat jedinstvenog načina na koji pojedinci gledaju na svijet4)
  • Teorija pojma o sebi (Self-Concept Theory) (“govori o tome kako je ponašanje posredovano načinom na koji pojedinac vidi sebe te da takvi pogledi služe i kao uzrok i kao posljedica ljudskih aktivnosti5)

te na četiri pretpostavkama 6): vjerovanje (da će pojedinac pronaći svoj najbolji put za ostvarenje ciljeva), poštovanje (drugih budući da su sposobni, vrijedni i odgovorni), optimizam (budući da ljudi posjeduju gotovo neograničen potencijal u svim područjima ljudskog djelovanja), te intencionalnost (namjerno djelovanje kako bi se ponudilo nešto korisno za druge).

Ovaj ljudski potencijal treba razvijati kroz obrazovni proces, kojeg karakterizira tzv. pet P-a. Pet P-a predstavljaju okolinske faktore koji utječu na nečiji uspjeh ili neuspjeh u obrazovnom procesu, ovisno o tome koliko su pozivajući. Purkey je poziv opisao kao “sažetak poruke, verbalne ili neverbalne, formalne ili neformalne, koje su poslane učenicima s namjerom potvrde njihove odgovornosti, sposobnosti i vrijednosti.7) Pet P-a su8):

Ljudi Mjesta Politike Programi Procesi
Učitelji i obrazovno osoblje Fizički aspekti škole i razreda Pisana i nepisana pravila o procedurama Kurikulum za učenike Kako se provode ostala četiri P-a

Svaki od pet P-a mogu, ovisno o tome kako pozivajući uistinu jesu, biti službeno dodijeljeni jednoj od četiri različite kategorije9):

Nenamjerno Namjerno
Nepozivajuće Ljudi, mjesta, politike, programi i pocesi vođeni dobrim namjerama, ali čine više štete nego koristi. Na primjer, opsjednutost nepotrebnim formalnostima, šovinističko ponašanje ili nenamjerno slanje obeshrabrujućih signala učenicima. Ljudi, mjesta, politike, programi i procesi usredotočeni na učenikove nedostatke ili namjerno diskriminiranje učenika što rezultira time da se osjećaju manje vrijednima.
Pozivajuće Ljudi, mjesta, politike, programi i procesi nesvjesni razloga svoga uspjeha ili neuspjeha. To ih čini nedosljednima i učenicima je teško ugledati se na njih kao na modele i oponašati ih. Pet P-a koji su pozivajući te znaju i mogu prilagoditi njihovo pozivanje kad je to potrebno. “U idealnom slučaju, čimbenici ljudi, mjesta, politike, programa i procesa trebaju biti toliko namjerno pozivajući kako bi stvorili svijet u kojem je svaki pojedinac srdačno pozvan da se fizički, intelektualno i emocionalno razvije.10) Na ovoj idealnoj razini korištenja pozivajuće teorije, ona postaje nevidljiva i čini se da zahtjeva jako malo truda, iako to nije istina. To je tzv. dodatni čimbenik (plus factor).

Optimalno, svaki od pet P-a trebao bi biti namjerno pozivajući.

Koje je praktično značenje pozivajućeg učenja?

Purkey-evim riječima:

  • ni jedan aspekt obrazovanja nije važniji od osjećaja nastavnika da je individualan učenik važan, vrijedan i može učiti u školi 11).

Teorija pozivajućeg učenja predlaže da, kako bi se olakšalo učenje, učenicima treba pružiti okolinu (pet P-a) koja je optimalno pozivajuća. Elementi koji će to osiguravati su poštovanje, povjerenje, optimizam i intencionalnost te bi oni trebali biti dio svakog obrazovnog procesa.

Ali za ostvarenje toga, pojedinac mora početi raditi na sebi i naučiti biti:

  • Osobno pozivajući sa samim sobom (personally invited with oneself) - što znači da pojedinac mora doslovce početi s učenjem kako bi postao pozivajući samom sebi. To uključuje donošenje ispravnih odluka u životu, opuštanje, posvećivanje slobodnog vremena stvarima u kojima uživa, redovito vježbanje, provođenje vremena s prijateljima, rad s prirodom itd. Tek nakon razumijevanja tog koncepta, pojedinac može to ponuditi drugima.
  • Osobno pozivajući s drugima (personally invited with others) - biti pristojan i brinuti za osjećaje drugih i njihova uvjerenja, dijeliti njihovo uzbuđenje i sreću.
  • Profesionalno pozivajući sa samim sobom (professionally invited with oneself) - biti svjestan svoje profesije i njezinih etičkih aspekata, pokušati napredovati u povezanim profesionalnim vještinama i znanju, čitati literaturu, pisati članke, prisustvovati konferencijama itd.
  • Profesionalno pozivajući s drugima (professionally invited with others) - odnositi se prema ljudima kao vrijednim individuama, djelovati pažljivo, etično te s puno poštovanja prema svim pet P-ovima, ali isto tako snažno promicati iste stavove prema drugima, profesionalno surađivati s drugima, ostati optimističan te se ponašati etično.

Ključne riječi i najvažnija imena

  • Pozivajuća teorija, poziv, poštovanje, povjerenje, optimizam, intencionalnost, pet P-a, namjerno/nenamjerno, pozivajuće/nepozivajuće, osobno/profesionalno pozivajući sa samim sobom/s drugima

Literatura

Pročitaj više

Recentna literatura

hr/instructional_design/invitational_learning.txt · Zadnja izmjena: 2014/01/17 11:15 od amaricic