Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:instructional_design:problem-based_learning

Problemsko učenje

Općenito

Problemsko učenje (Problem-based learning) je konstruktivistička obrazovna strategija. Jedan od prvih i najčešće citiranih primjera problemskog učenja uveden je 1960-ih u medicinsko obrazovanje u Kanadi. Pristup problemskog učenja sugerira da će učenje biti učinkovitije ako se učenici suočavaju sa stvarnim, praktičnim problemom koji je potrebno riješiti te ako:

  • … osposobljava učenike za provođenje istraživanja, integriranje teorije i prakse te primjenu znanja i vještina za razvoj održivog rješenja određenog problema1)

Što je problemsko učenje?

Na Sveučilištu McMaster u Kanadi 1960-ih zabilježeno je da je studentima medicine uglavnom dosadno tijekom nastave, dok nisu stigli do stupnja gdje su trebali raditi s pacijentima i pomoći im da riješe svoje probleme. Tada se odlučilo da će se biomedicinski problemi, analizirani u malim grupama, uvesti u cijeli obrazovni proces, što je ostala praksa do dan danas 2) te se proširila na druge medicinske škole kao i druga područja poput skrbi, prava, inžinjerstva, menadžmenta, poslovne administracije i drugo3)4).

Iako se problemsko učenje može provesti na razne načine, njegove glavne karakteristike su sljedeće5):

  • Problemsko učenje je pristup usmjeren na učenike (learner-oriented approach). “Pod vodstvom mentora…učenici moraju preuzeti odgovornost za svoje učenje, identificirajući ono što im je potrebno znati kako bi bolje razumjeli i upravljali problemom na kojemu rade te moraju odlučiti gdje će dobiti tu informaciju…6)
  • Učenje se događa u malim grupama (obično 5-8 članova) te je potrebna suradnja s drugim učenicima.
  • Učitelj ima ulogu facilitatora - ne na način da ispravlja učenike ili im pruža znanje i vodstvo, nego da im postavlja pitanja koje bi učenici trebali sami sebe pitati kako bi bolje razumjeli temu i da ih potiče da primjene svoje znanje.
  • Nove (poželjno interdisciplinarne) informacije trebaju biti stečene kroz samousmjereno učenje (self-directed learning) i moraju se primjeniti na problem.
  • Problem s kojim se učenici bave mora biti sličan stvarnom problemu iz života, motivirajući i loše definiran kako bi omogućio stvaranje više hipoteza.

Mogući tijek poučavanja problemskog učenja očekuje sljedeće zadatke za učenike:

  • predstaviti problem učenicima s gore opisanim obilježjima,
  • raspravljati, razjasniti problem (aktivirati prijašnje znanje) 7) i razviti plan za daljni rad na problemu,
  • raditi na problemu samostalno i učiti stjecajući samostalno znanje i razumijevanje (self-discovery),
  • dijeliti i raspravljati o njihovim pojedinačnim pristupima te raditi zajedno,
  • predstaviti njihova rješenja problema i
  • pregledati ono što su naučili.

Problemsko učenje može biti korisna metoda u odgojno–obrazovnom procesu, ali može se promatrati i kao ukupna strategija obrazovanja8).

Različiti eksperimentalni rezultati dobiveni su korištenjem problemskog učenja, ali općenito ne pokazuju puno razlika u deklarativnom znanju učenika koji uče kroz problemom usmjereni nacrt i onih koji koriste klasične metode poučavanja. Ipak, postoje dokazi da problemsko učenje podržava razvoj vještina rasuđivanja, rješavanja problema i samousmjerenih vještina učenja9).

Koje je praktično značenje problemskog učenja?

Primjer problemskog učenja iz uvodnog predavanja iz psihologije10):

Uvodni element Akrivnosti problemskog učenja
Predstavljanje problema 15-godišnji dječak s astmom dolazi s ocem u posjet liječniku. Otac želi da se sin testira na droge, jer se njegovo ponašanje promjenilo unazad nekoliko mjeseci. Otac želi savršenog sina (poput njegovog starijeg sina) i ne razumije zašto mu je sin povučen i ima loše rezultate u školi. U početku je sin mrk, ogorčen, rijetko uspostavlja kontakt očima. Otac je ljut i osjeća da je loše tretiran jer ima HMO osiguranje.
Stvarna dilema Stvarna dilema je uspostaviti povjerenje sa sinom. Točnije, da bismo razumjeli razloge promjene ponašanja kod sina te da bismo osigurali njegove ponovne i buduće posjete. Tijekom susreta, učenici moraju uvjeriti oca da napusti sobu, kako bi imali otvoren razgovor sa sinom. Sin je prilično uzrujan što ne može sudjelovati u sportskim aktivnostima jer mu ponestaje daha od nekontrolirane astme. Njegovi prijatelji su se zbog toga promjenili i on se u školi osjeća izolirano. Kada učenik sa sinom raspravlja o povjerljivosti, sin otkriva da je probao drogu u prošlosti, ali nije čest korisnik. Njegov otac je dominantan i osuđujuć. Sin ne želi da se ocu govori o njegovoj sporadičnoj uporabi droga. “Ovo je samo među nama, zar ne?”
Vrijeme seanse Tri sata po seansi. SP-i stižu oko 30 minuta na seansu.
Trening osoblja/učitelja 50 minuta prije svake seanse, fakultetskom vodiču dano je tjedan dana prije seanse.
Priprema učenika prije seanse Nikakva.
Početno pitanje za početak rasprave “Zašto je ovaj pacijent ovdje?”
Pristup učenika Mogu prekinuti, postavljati pitanja, dati odgovore/pristupe dilemama koje se javljaju tijekom seanse.
Učiteljev pristup na učenikov netočan navod ili krivu opasku Učitelj se ne miješa i omogućit će učenicima nastavljanje rasprave. Pogreške se mogu ispraviti od strane drugih učenika, ali samo ako oni tu pogrešku prepoznaju. U protivnom, pogreška će ostati neprimjećena.
Učiteljev pristup digresiji „klinička slijepa ulica (clinical blind alley)“ Ne ometa i omogućuje učenicima da nastave svoj razgovor, neopterećen ciljevima učenja.
Korištenje dodatnih sredstava tijekom seanse od strane učenika Učenici generiraju pitanja tijekom seanse. Daje im se neko vrijeme kako bi mogli pogledati članke, web-stranice i reference koje se temelje na temi rasprave u grupi.
Dodatni rad učenika nakon seanse Grupa dodjeljuje pojedincima domaće zadaće između seansi, jer se isti slučaj nastavlja tijekom nekoliko seansi. Ovi problemski zadaci zahtjevaju prikupljanje informacija o toj temi. Ti zadaci bi trebali trajati onoliko koliko i priprema jednog CBL (challenge-based learning) učenika za čitanje jednog ili dva članka.
Nastavak slučaja Isti slučaj će se nastaviti tijekom nekoliko uzastopnih seansi. Na primjer, pacijent govori o nadutosti u trbuhu, pronađene su mase u testisima i trbuhu, tretiran mu je tumor miješanih zametnih stanica i doživio je više komplikacija kod kemoterapije prije samog oporavka. U prvoj seansi, učenici mogu raspravljati o cijelom nizu pitanja o boli u trbuhu. U drugoj seansi, mogu postavljati niz pitanja o raku testisa (loše vijesti, seksualnost, prognoza). U trećoj seansi, mogu raspravljati o pitanjima o kemoterapiji i kliničkim ispitivanjima (informirani pristanak, mjerenje zdravstvenog statusa, ekonomski učinak, stigmatizacija).

Kritike

Problemsko učenje oslovilo se u kritikama Kirschner i suradnika11). Te kritike se uglavnom odnose na kognitivno opterećenje nametnuto nedostatkom vodstva, mogućom frustracijom uzrokovanom nedostatkom znanja o bitnome, što treba naučiti i gdje su te informacije dostupne. Također ignorira dokazane pozitivne učinke praktičnih primjera.12), može dovesti do krivih zaključaka ili vremenske neučinkovitosti 13).

Odgovor tim kritikama napisali su Schmidt i sur.14) te Hmelo-Silver i sur.15), sugerirajući pozitivne karakteristike/poboljšanja problemskom učenju i kompatibilnosti s ljudskom kognitivnom strukturom poput:

  • aktivacije predznanja u početnoj raspravi grupe,
  • osposobljavanja studentata u vještinama suradnje prije kurikuluma problemskog učenja kako bi se smanjilo kognitivno opterećenje,
  • zadaci učenja sekvencioniranja od jednostavnih do složenih,
  • preporučeni materijali za učenje za studente kada im je potrebna pomoć,
  • skaliranja i vođenja studenata kada je to potrebno kako bi se spriječio gubitak vremena na nevažne informacije.

Ipak, većina dokazuje da ove teze izgledaju dovoljno uvjerljivo, pozitivan efekt radnih primjeraka i dalje se ignorira i iako su neke od gore navedenih izjava mogle poboljšati problemsko učenje, one se protive osnovnoj pretpostavci da je problemsko učenje zapravo samousmjeravajuće16)17)18):

  • U PU (problemskom učenju) pristupu… učitelj ne daje informacije vezane uz problem - to je odgovornost učenika.19).

Ključne riječi i najvažnija imena

  • Problemsko učenje, PU, učenje otkrićem (discovery learning), samostalno stjecanje znanja i razumijevanje (self-discovery)

Bibliografija

Pročitajte više

hr/instructional_design/problem-based_learning.txt · Zadnja izmjena: 2014/01/21 22:44 od mblazev