Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:learning_theories:contiguity_theory_and_one_trial_learning

Ovo je stara izmjena dokumenta!


Teorija kontigviteta i učenje iz jednog pokušaja

Općenito

Teorija kontigviteta (Contiguity theory) ili zakon kontigviteta (law of contiguity) i učenje iz jednog pokušaja (one trial learning) su ideje koje je 1920-ih uveo američki filozof, matematičar i psiholog Edwin Guthrie u suradnji sa Stevensonom Smithom. Zakon kontigviteta podrazumijeva da je bliska vremenska povezanost (close temporal relationship) podražaja i odgovora jedini nužan uvjet za stvaranje asocijacija između njih.

Što je teorija kontigviteta i učenje iz jednog pokušaja?

Guthrie je učenje pokušao objasniti kroz asocijativno povezivanje podražaja s odgovorom.1) Učenje je, u terminima ponašanja, funkcija okoline. Prema Guthrieu, učenje je povezivanje određenog podražaja s određenim odgovorom. To povezivanje, međutim, dogodit će se samo ako se podražaj i odgovor pojavljuju vrlo brzo jedan poslije drugog (zakon kontigviteta). Povezivanje je uspostavljeno tijekom prvog susreta s podražajem ( first experienced instance of the stimulus) (učenje jednim pokušajem). Ponavljanja ili potkrepljenja u terminima nagrade i kazne ne utječu na snagu povezanosti. Ipak, svaki podražaj je različit, što rezultira brojnim ispitivanjima kako bi se formirao općeniti odgovor. Prema Guthrieu, to je jedina vrsta učenja koja se ne poistovjećuje s teoretičarom potkrepljenja(reinforcement theorist), nego s teoretičarom kontigviteta(contiguity theorist).

Složenija ponašanja sastoje se od niza pokreta (navike)2), gdje je svaki pokret mala kombinacija podražaja i odgovora. Ti pokreti su zapravo ono što se uči tijekom učenja iz jednog pokušaja, za razliku od ponašanja. Učeći pokrete formira se aktivnost (inkrementalno učenje). Neuspješne aktivnosti ostaju ne naučene jer su zamijenjena kasnijim uspješno naučenim aktivnostima. 3) Drugi istraživači poput Johna Watsona proučavali su cijele aktivnosti samo zato jer je to bilo jednostavnije, ali pokreti su, prema Guthrieu, ono što bi se zapravo trebalo istraživati.

Zaboravljanje se ne događa zbog protoka vremena, već zbog interferencije. Kako vrijeme prolazi, podražaji se asociraju s novim odgovorima. Tri su metode koje pomažu kod zaboravljanja nepoželjnih starih navika i njihovog mijenjanja: it4):

  • Metoda umora (Fatigue method) - Koristeći brojna ponavljanja, životinja postaje toliko umorna da više ne može reproducirati stari odgovor i uvodi novi odgovor (ili jednostavno ne reagira).
  • Metoda praga (Threshold method) - Za početak, uvodi se vrlo slaba inačica podražaja, ispod praga. Njena snaga se povećava sve dok se puni podražaj može tolerirati bez uzrokovanja nepoželjnog odgovora.
  • Metoda nespojivih odgovora (Incompatible stimuli method) - Odgovor je „odučen“ stavljajući životinju u situaciju u kojoj se ne može izložiti nepoželjan odgovor.

Iako je trebala biti opća teorija učenja, Guthrieva teorija je uglavnom testirana na životinjama. 5)

Koje je primijenjeno značenje teorije kontigviteta i učenja iz jednog pokušaja?

Prema Guthrijevim riječima, “učimo jedino oko što sami napravimo6). Učenja mora biti aktivno, ali kao takvo mora uključivati i učiteljevu i učenikovu aktivnost kako bi se podražaj i odgovor mogli povezati unutar vremenskog roka. Guthrie je svoje ideje primijenio u liječenju poremećaja ličnosti.

Kritike

Guthrijeve teorija je, ispočetka bila preferirana, zbog svoje jednostavnosti, ali kasnije je iz istog razloga kritizirana. Njena jednostavnost kasnije je pretvorena u nedorečenost . Također, ona je zasnovana na premalo eksperimentalnih podataka i kritizirana je zbog toga što nije mogla objasniti zašto se ljudi ponašaju različito u istim situacijama. 7).

Ključne riječi

  • teorije kontigviteta, učenje iz jednog pokušaja, pokret, zaboravljanje

Literatura

Pročitaj više

Recentna literatura

hr/learning_theories/contiguity_theory_and_one_trial_learning.1386884826.txt.gz · Zadnja izmjena: 2013/12/12 22:47 od aharabajsa