Ovo je stara izmjena dokumenta!
Dvostruko kodiranje je teorija spoznaje koju je u kasnim 1960ima predstavio Allan Paivio. Ova teorija pretpostavlja da postoje dva zasebna podsustava koji pridonose spoznaji: jedan je specijaliziran za jezik i verbalne informacije, a drugi za slike i neverbalne informacije. Prema Paiviu:
Dva spomenuta sustava obrade, verbalni i neverbalni, su funkcionalno i strukturalno nezavisni. To znači da svaki od njih može funkcionirati neovisno o drugome i da se bave različitim vrstama reprezentacijskih jedinica (representational units). Reprezentacijske jedinice su “relativno stabilne dugoročne informacije koje odgovaraju perceptivno prepoznatljivim objektima i događajima, i verbalnim i neverbalnim.”.3) Dijele se na:
Na primjer, napisana ili izgovorena riječ obradit će se verbalnim procesorom i bit će pohranjena kao verbalna reprezentacija - logogen (pojam), ali zvuk nepovezan s jezikom obradit će se u neverbalnom procesoru i pohraniti kao neverbalna reprezentacija - imagen (predodžba). Logogeni i imageni su povezani dvjema vrstama veza:
Obje vrste veza sudjeluju u oblikovanju složenih mreža ljudskog pamćenja.
Paivio se također dotiče teme rješavanja problema. Rješavanje problema je, prema Paiviu, rezultat udruženog rada i verbalne i neverbalne obrade, no što je zadatak više konkretan i neverbalan, doprinos neverbalnog sustava obrade bit će ključan za ishod i obrnuto.
Teorija dvostrukog kodiranja predlaže da kombiniranje verbalnog i slikovnog materijala kod učenja (ili samo poticanje učenika na stvaranje prikladnih mentalnih slika) može povećati vjerojatnost da će riječi aktivirati određene predodžbe i obrnuto.
To ujedno znači da će se učeni materijal lakše povezivati ako je manje apstraktan.
Paivio se dotiče i individualnih razlika u sklonosti i sposobnosti korištenja predodžbi:
Učestale kritike teorije dvostrukog kodiranja navode da nema potrebe za dva sustava reprezentacija, pošto se i verbalni i neverbalni podražaji obrađuju u radnom pamćenju, gdje se kodiraju kao semantički elementi ili propozicije i pohranjuju u dugoročno pamćenje. Ta pretpostavka je poznata kao teorija jednostrukog kodiranja (single-coding theory).5)
Paivio, Allan. Mental Representations: A Dual Coding Approach. Oxford University Press, 1990.
Ryu, Jiyeon, Tingling Lai, Susan Colaric, Joanne Cawley i Habibe Aldag. Dual Coding Theory. 2000.
Paivio, Allan. Imagery and verbal processes. Holt, Rinehart and Winston. New York, 1971.