Prijevodi ove stranice:

Korisnički alati

Site alati


hr:learning_paradigms:cognitivism

Kognitivizam

O kognitivizmu

Jedna od prvih kritika biheviorističkom pristupu učenja, upućena početkom 20. stoljeća, dolazi od geštaltista i odnosi se na usmjerenost biheviorista isključivo na vidljivo ponašanje. Upravo je gestaltistički pogled na učenje utjecao na nove pristupe, šire od biheviorizma, koji su postavili temeljne principe onoga što danas nazivamo kognitivnim teorijama učenja. Tako je 1960-ih biheviorizam, do tad dominantna paradigma učenja, polako zamijenjen kognitivizmom.

Kognitivni pristup učenju, za razliku od biheviorističkog,

  • učenje vidi kao aktivno usvajanje novog znanja i razvoj adekvatnih kognitivnih konstrukcija,
  • učenika (osobu koja uči) postavlja kao lokus kontrole (locus of control), a ne kao pasivnog sudionika u procesu učenja,
  • pokušava otvoriti “crnu kutiju” (black box) uma, objasniti kompleksne kognitivne procese i njegovu strukturu,
  • učenju se okreće u vidu uvida, obrade informacija, pamćenja i percepcije,
  • naglašava ulogu postojećeg znanja i iskustva u ishodima učenja, te
  • učenika vidi kao obrađivača i organizatora informacija.

Ljudsko pamćenje

Pri razmatranju ljudske kognitivne strukture nužno je u obzir uzeti i svojstva ljudskog sustava za pamćenje. Pamćenje se često definira kao “sposobnost organizma da pohrani, zadrži i dozove informacije i iskustva1). S obzirom da ima ključnu ulogu u stjecanju i zadržavanju znanja, objektom je mnogih istraživanja i esencijalni je dio brojnih kognitivističkih teorija učenja.

Teorije učenja:

Teorije i modeli instrukcionalnog dizajna:

Kritike

Od početka njegovog brzog razvoja tijekom 1960-ih kognitivizmu su upućene brojne kritike, osporavajući pretpostavku da se kognitivni procesi mogu usporediti sa modelom obrade informacija. Neki autori, poput Johna Searlea ili Rogera Penrosea tvrde da obrada podatka, s obzirom na urođena ograničenja, nikad ne može postići kompleksnost i mogućnosti ljudskih kognitivnih procesa, te da stoga ne može biti uspješna u njihovom opisivanju. Tipični primjeru su:

  • Gödelovi teoremi nepotpunosti koji tvrde da “će unutar svake grane matematike uvijek postojati neke propozicije koje ne mogu biti dokazane točnima ili pogrešnima putem pravila i aksioma… unutar te grane matematike. Svaku razumnu tvrdnju o brojevima je moguće dokazati izlaskom izvan sistema, kako bi se došlo do novih pravila i aksioma, ali ovim činom samo stvaramo veći sistem sa vlastitim nedokazivim tvrdnjama.2). Pojednostavljeno, računala, s obzirom da su određena ograničenim setom aksioma, nikad neće biti sposobna za kogniciju poput ljudske. Model obrade informacija (information-processing model), stoga ima ograničenu primjenu u razumijevanju ljudske kognicije. Kurt Gödel svoja dva teorema nepotpunosti predstavlja 1931.
  • Turingov problem zaustavljanja koji tvrdi da je za dani opis programa nemoguće odlučiti zaustavlja li se program ili se nastavlja izvršavati u nedogled za bilo koji ulaz. Ovaj teorem, koji Alan Turing dokazuje 1936. godine, pokazuje kako neke stvari po svojoj prirodi nisu računljive.

Tijekom 1970-ih, humanizam se kao holistički pristup, koji ističe vjeru u snagu pojedinca i pogled na učenje putem ispunjenja njegovih potencijala, razvija kao komplement biheviorizmu i kognitivizmu.

Literatura

Dodatna literatura

hr/learning_paradigms/cognitivism.txt · Zadnja izmjena: 2015/07/24 11:25 od jpetrovic