Ne postoji općeprihvaćena definicija učenja, već ona ovisi o osobnom stajalištu i razlikuje se ovisno o paradigmama učenja. Najprihvaćenije paradigme učenja definiraju učenje kao:

• vidljivu promjenu u nečijem ponašanju koja se može mjeriti^​1)
• aktivan proces usvajanja (uključujući uvid, procesiranje informacija, pamćenje, percepciju) novih znanja i stvaranje odgovarajućih mentalnih reprezentacija^​2)
• prirodnu težnju čovjeka da se učenjem samoostvari i razvije osobne potencijale^​3)
• ​aktivan, društveno potaknut proces izgradnje znanja temeljen na subjektivnoj interpretaciji objektivne stvarnosti⁴⁾
• ​proces povezivanja sa izvorima informacija koji sadrže korisna znanja te održavanje takve povezanosti^​5)

Ovdje se nalazi još nekoliko definicija učenja:

• stjecanje novih ili modificiranje postojećih znanja, ponašanja, vještina, vrijednosti ili preferencija te može uključivati sintetiziranje različitih vrsta podataka. 6)
• djelatnost ili proces stjecanja znanja ili vještina učenjem, vježbanjem, poučavanjem od strane drugih ili temeljem vlastitog iskustva. 7)
• sve relativno trajne promjene u potencijalu za ponašanje koje proizlazi iz iskustva, ali nisu uzrokovane umorom, maturacijom, lijekovima, ozljedama ili bolestima. 8)
• relativno trajne promjene u mentalnim asocijacijama zbog doživljenih iskustava. 9)

​​

​​1) Vidi: Biheviorizam.

²⁾ Vidi: Kognitivizam.​

³⁾ Vidi: Humanizam.

⁴⁾ Vidi: Konstruktivizam.

⁵⁾ Vidi: Konektivizam.

⁶⁾ Wikipedija: Učenje. Preuzeto 14.03.2015. Posljednje izmjene 11.03.2013.

⁷⁾ Merriam-Webster Learner's Dictionary. Preuzeto 14.03.2015.

⁸⁾ Lefrancois, G. R. Theories of Human Learning: What the Old Man Said. Belmont, CA: Wadsworth/Thompson Learning. 2000.

⁹⁾ Omrod, J. E. Human Learning (6 izdanje). Upper Saddle River, NJ: Prentice-Hall. 2011.